Počelo je 78.-e… Nikada neću zaboraviti. Finale svjetskog prvenstva u Argentini, Nizozemska – Argentina. Bili smo kod dida. Stari, tetak, rođak, dido i ja. Velika stara televizija, boja ipak, i njih četvorica "velikih" s jedne strane, i naravno ja, osmogodišnjak, s druge.
Zašto s druge? Oni su navijali za Nizozemce, punim srcem, a ja, kad sam ugledao one svijetlo plavo bijele dresove bio sam kupljen za cijeli život. Nije mi bilo jasno zašto oni navijaju za narančaste, daleko sam svjetlosnim godinama bio od toga da znam za prošlo svjetsko, za poraz Nizozemaca u Njemačkoj, za Cruyffa koji u Argentini nije htio igrati jer se posvađao sa savezom, za totalnu ljepotu nogometa koji su narančasti prezentirali…
Svjetlosnim godinama sam bio daleko od toga, bio sam dijete koji se zaljubilo u svijetlo plavo bijele dresove, papiriće na travnjaku i gracioznost trčanja Maria Kempesa… Od tada na svakom svjetskom prvenstvu nakon Hrvatske navijam punim srcem za Argentinu, i od tada nogomet me kupio za cijeli život. Ljepota nogometa? "Ne razumiješ to curo… Nogomet je jedina igra na svijetu koju ćeš uvijek prije igrati nego gledati. Da se igra finale svjetskog prvenstva i da me frend nazove i kaže fali nam jedan za male branke isti sekund bi krenija igrati."
Dotična djevojka je raširenih očiju gledala prijatelja koji joj je nakon par piva pokušao predstaviti poeziju nogometa. Nije ubrala, ali je kao svaka žena iz prve shvatila da joj se govori iz srca a ne folom. A kada igrate sa srcem uvijek dobivate. Pitanje je samo što želite dobiti. I koliko.
"Kolumnu o nogometu Ivcek. I nastoj, znaš ono, pošto će ovo biti prva, da bude uvodna, neka vrsta predstavljanja za ubuduće…" Šef je naravno bio jasan i ja sam naravno rekao nema frke, jer nakon igranja nogometa, redom ide gledanje istog, pričanje o njemu i na kraju, kad ne preostane ništa drugo, pisanje o njemu. O nogometu. Tako ljudi, računajte da je ovo uvodna kolumna. Računajte isto tako da će mi "najveći gušt na svitu" biti pročitati vaš komentar, savjet, kritiku… I ako vam "fali jedan za male branke" tu sam, uvijek me možete nazvati.