Najveći hrvatski brodar, zadarska Tankerska plovidba, u ovoj je godini završila preuzimanje Turisthotela i postala stopostotni vlasnik, ostvarila je i rekordnu dobit, te ostvarila 39,10 posto udjela u temeljnom kapitalu dubrovačke Atlantske plovidbe. Godinu će pamtiti i po priznanjima - po prvi put su dobili i Zlatnu kunu Hrvatske gospodarske komore u kategoriji velikih trgovačkih društava, a u istoj kategoriji po treći put priznanje Županijske komore Zadar. A na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća Zadra bit će im uručen i Grb grada Zadra. Sve to bio je povod za intervju s predsjednikom Uprave Tankerske plovidbe Marijom Pavićem u Pomorskoj večeri Hrvatskoga radija.

Gospodine Paviću, na početku razgovora čestitke na nagradama i priznanjima.

- Hvala na čestitkama. Svakako je lijepo dobiti nagrade, pa smo malo prokopali po našoj arhivi te vidjeli da je 1992. Godine Tankerska bila nagrađena Srebrnom kunom i eto nakon niza godina prepoznati smo kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.

Najjača ste kompanija u zadarskom kraju. Jeste li ujedno i pokretač gospodarskoga rasta u Zadarskoj županiji?

- Svakako da jesmo i Tankerska je to oduvijek i bila, a to se od nas i očekuje. Vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Ono što se dogodilo unatrag godinu dana da smo više investirali u dionice i tvrtke nego u brodove razlog tome je što su tankeri trenutno izuzetno skupi, a inflatorni učinak bio je poprilično velik tako da nismo htjeli „sjediti" na nekoj većoj količini gotovoga novca i potrebno je ulagati, tako da Tankerska definitivno jest i ostat će pokretač i generator ekonomije u zadarskom kraju.

S diversifikacijom vašega poslovanja počeli ste uvođenjem „bijele flote" i pokretanjem tvrtke kćeri TP Line, a nastavili ulaganjem u turistički sektor kupnjom sto posto dionica Turisthotela. Spomenuli ste inflaciju i „cash". Je li i u ovom slučaju to bio razlog ulaska u druge grane gospodarstva?

- Pa da, definitivno je bio jedan od razloga, međutim isto tako TP Line se dogodio početkom pandemije, bili smo u nemogućnosti putovati, pogotovo na Daleki istok gdje se nalazi većina škverova u Kini, Japanu i Južnoj Koreji, a bili smo zreli za investicije. Kad se zbroje te dvije činjenice odlučili smo uložiti u brodarstvo, a „bijela flota" je nešto što naravno jest brodarstvo ali naginje i turizmu. Dakle, naučili smo, napravili dobar „set-up", prve godine smo dosta učili, druge godine isto, investirali smo dosta u branding i marketing i evo nakon par godina možemo reći da je ova godina bila pozitivna i uspješna i na nivou TP Linea.

Turisthotel? Kakva je vizija uprave u pogledu razvoja te tvrtke?

- Ovo je emisija za pomorce, a pomorci često znaju pitati znači li to da Tankerska odlazi i napušta pomorstvo i da se diversificira u smjeru turizma. Tankerska ne napušta brodarstvo te ćemo i dalje ulagati u brodarstvo, a turizam je prilika koja se stvorila u trenutku kada su tankeri, ponavljam, izuzetno skupi. Nismo htjeli riskirati s isporukom za 2025. Ili 2026. jer već su danas tek za 2027. mogu naručiti novi tankeri i smatramo da je to dobar poslovni potez.

Ova godina bila je rekordna što se tiče dobiti. Što je bilo ključno?

- Da. Ova godina je rekordna po dobiti, a ključno je da smo u lošem tržištu uspjeli ne prodavati brodove, znači u lošem tržištu smo uspjeli održati flotu, a brodarstvo je ciklička industrija gdje nakon dugog niza nenaručivanja brodova stvori se manjak tonaže i isto tako je utjecao i ovaj nesretni rat koji je povećao tu tonsku milju tako da niz okolnosti se pogodio. Naravno sve to se naslonilo na „koronu" tijekom koje nije bilo naručivanja novih brodova i dogodilo se produljenje plovnih putova te manjak tonaže na tržištu što je uzrokovalo dobro tržište i ove rezultate.

Vozarine su, znači, bile više nego ranijih godina?

- Da, prošle godine su bile više, a ni ova nije bila loša, naznake za sljedeću godinu su sada u redu, međutim isto tako treba napomenuti da mi poslujemo u nekoliko segmenata poslovanja i svi oni se ne prate. Nažalost, bili smo svjedoci u zadnjih godinu dana petnaestak i više puta su pale vozarine na kontejnerskom segmentu a isto tako poprilično su, pa i tri puta, pale vozarine i na segmentu „dry bulka", tako da, tankeri se još drže, ali to je ciklika na koju smo mi navikli u brodarstvu ali ne treba niti u vremenima kada je loše tržište paničariti niti sada treba stvarati ikakvu euforiju oko ovoga rezultata jer vrlo dobro znamo da je to u brodarstvu vrlo prolazno.

Kad ste spomenuli „bulkove", dubrovačka Atlantska plovidba, u kojoj sada imate 39,10 posto udjela u temeljnom kapitalu, raspolaže upravo takvim brodovima. Sada ste u obvezi objaviti javnu ponudu za preuzimanje.

- To je osjetljiva tema koju definira i Zakon o preuzimanju. Mogu potvrditi da smo stekli 39,1 posto što kupnjom dionica, što dokapitalizacijom, i da smo u obvezi davanja javne ponude, što smo javno i obznanili. Međutim, sada neke detalje o samoj ponudi ili neke buduće planove ne da ne bih spominjao nego mi zakon ne dopušta da komentiram. A moja i uzrečica nas u kompaniji je da je ekonomija obujma itekako potrebna, da je određena konsolidacija „dry bulka" potrebna i da može doći do sinergije između kompanija te smatramo da će za obje kompanije ovo biti dobro i više od toga u ovom trenutku ne mogu komentirati.

U javnosti se pojavila informacija i o jednom drugom brodaru u većinskom državnom vlasništvu - splitskom Jadroplovu. Postoje li tu neki planovi?

- Mislim da država kroz CERP drži oko 70 posto Jadroplova i po javno dostupnim podacima koji su komunicirani već nekih šest-sedam godina Jadroplov je svojedobno dobio proračunska sredstva i obveza je bila tada, a koju je nametnula Europska komisija, da država odnosno CERP padne ispod kontrolnog praga. Kada će, hoće li i u kojem obliku se to dogoditi, prodajom dionica ili dokapitalizacijom i hoće li se uopće dogoditi mi to ne znamo. U svakom slučaju, ako dođe do takve situacije već smo više puta javno komunicirali, Split je na sat i pol vožnje do Zadra, mi bismo bili zainteresirani, naravno ne pod bilo koju cijenu i pod bilo kojim uvjetima, ali opet kažem konsolidacija „dry bulka" može samo donijeti dobro Hrvatskoj.

Dođe li do spajanja Tankerske, Atlantske i na kraju Jadroplova, bila bi to najveća hrvatska brodarska kompanija nakon nestanka bivše Jugolinije, odnosno Croatia Linea.

- Ponavljam, stvari se opet svode na ekonomiju obujma i mi u Hrvatskoj imamo zakonodavni okvir kakav imaju naši konkurenti, na tome zahvaljujemo nadležnim ministarstvima i bez toga bi bilo nemoguće poslovati kako po pitanju poreza po tonaži tako i u pogledu 183 dana za pomorce itd. To su dakle sve prepisani zakoni iz Europske unije, međutim ono što mi nemamo je mogućnost pristupa tvornicama, mogućnost pristupa teretima, ono što imaju brodari koji dolaze iz znatno većih ekonomija, a to su Kina, Japan, Južna Koreja, Njemačka itd. I većina „dry bulk" brodara dolazi iz tih država. I sada konkurirati njima nije lako nimalo. Ono što je nama potrebno je zakonodavni okvir, a mi ćemo se potruditi da budemo veći, a kada ste veći onda možete pokucati na vrata tih država odnosno možete nešto ponuditi tržištu. S nekoliko brodova svaka od naših kompanija to može jako teško.

U jednoj od Vaših nedavnih izjava spomenuli ste problem nedostatka radne snage. U kojem dijelu?

- Pa časnički kadar mislim da u neko dogledno vrijeme neće biti problematičan, jer dovoljno đaka upisuje srednju pomorsku školu, a isto tako imamo i Pomorski odjel na Sveučilištu u Zadru i vjerujem da ćemo crpiti domaći časnički kadar dugi niz godina, naravno ne samo iz Zadra nego i iz cijele Dalmacije i Hrvatske. Međutim problem radne snage nije samo u pomorstvu, ušli smo u EU, otvorile su se granice, naši ljudi mogu bez radne dozvole, bez problema ići vani raditi itd., turizam je u zamahu i puno lakše je naći zaposlenje na kopnu, a mi moramo ispoštovati međunarodne okvire, odnosno okvire koje nudi međunarodno tržište rada i za taj novac koji međunarodno tržište rada nudi jednostavno je teško naći hrvatske pomorce i tu postoji jedan manjak posade, koji smo nadomjestili na način da zapošljavamo ukrajinsku, gruzijsku i indonežansku posadu. U jednom trenutku, početkom rata, čak je nastao problem jer cca. 14 posto svjetskog broja pomoraca čine ukrajinska i ruska posada. Tu je onda njihovo miješanje na brodovima, nemogućnost letova u i iz Ukrajine, sve što se događalo, međutim to se sada malo normaliziralo, tako da nije samo manjak hrvatske radne snage, nego je to problem i na globalnoj razini. Evo baš prije dan-dva smo imali prigodu vidjeti jednu analizu, puno je veći postotak danas pomoraca koji žele naći neki posao na kopnu nego što je to bilo prije deset godina tako da imamo, mogao bih reći, jedan generalni svjetski problem koji pokušavamo rješavati na više razina. Naravno, mi prije svega gledamo s aspekta kompanije da dobijemo što bolje ljude i zadržimo one najbolje.