Odgovor sportskog direktora KK Zadar, Branka Skroće, na službenim stranicama kluba povodom priče o odlasku dvojice mladih igrača izazvao je buru reakcija. Među ostalima, javio se i sam prozvani košarkaš Mario Špaleta koji je u priopćenju za basketball.hr odlučio reagirati na, kako kaže neistine, izrečene od strane čovjeka odgovornog za sportski segment dalmatinskog kluba, dajući rijedak insajderski uvid u probleme koji tište zadarski klub.
Špaletina razmišljanja prenosimo u cijelosti.
– Mislio sam ovo ostaviti iza sebe, ali nakon sto sam pročitao izjavu sportskog direktora KK Zadar u kojoj govori da „nisam imao volje za radom i usavršavanjem”, kao netko tko je znao provoditi i do šest sati u dvorani svakoga dana u godini, osjetio sam se uvrijeđenim. Povodom toga odlučio sam reći javnosti sve što se radi sa zadarskim igračima, kao i općenito stanje u klubu u moje četiri godine. U nadi da će budućim generacijama biti bolje.
Toliko je nereda bilo u klubu u te četiri godine da je teško sjetiti se svega. Teško je bilo ići svakog dana na trening misleći se kakav me cirkus danas čeka.
Započet ću sa izjavom direktora da mi je „ponekad nedostajalo volje za radom i usavršavanjem”. Najveći uzrok mog nezadovoljstva i odlaska iz kluba bio je upravo suprotan od te izjave.
Oni mi nisu omogućili košarkaško usavršavanje, kao ni većini domaćih igrača!
Imao sam status najvećeg smeća. Dok su drugi na treningu igrali 5 na 5 ja bih uredno, sa još par domaćih igrača, promatrao trening. I tako redovno mjesecima, pa čak i godinama. Dok su se vježbale akcije, dok se ekipa uigravala, mi bi sa klupe gledali. Ponekad bi nas poslali u drugu dvoranu da ne smetamo. Ponekad bi odradili koji trening s juniorima, kadetima samo da nas maknu sa seniorskog treninga jer „smetamo”.
I nakon svega toga, kad bi došla utakmica, navijači bi vikali „stavi Špaletu, stavi Špaletu”. Mogu reći da nije bilo tih ljudi da nikad ne bih dobio ni ovo malo prilike što sam dobio. Zato im veliko hvala! U tom pritisku navijača trener, koji god da je bio na klupi, stavio bi kojeg domaćeg igrača na +/- 30. Kako će reagirati taj igrač koji mjesecima nije osjetio igru 5 na 5, koji ne zna akcije, nije u igračkoj formi? Izgledao bi kao obični izgubljeni glupan.
Rekao sam ja njima:
– Ako vam smetam, ako vam ne trebam, pustite me da idem. Bolje za mene i za klub.
Htio sam ja otići i na posudbu ali klub mi to nije htio omogućiti. Isto tako nije mi omogućio ni opremu za treniranje. U aneksu ugovora stoji da imam pravo na dva para patika godišnje, a budući da imam broj noge 53 jako mi je teško naći patike za kupiti. Dogodila se situacija da su mi sve patike koje imam, koje sam ja sam kupovao – pukle, pa nisam imao u čemu igrati. Ali ni nakon nebrojenog obavještavanja kluba da mi trebaju nove, nitko nije pokazivao ikakav interes za rješenje problema. Tako da sam zbog tog problema propustio par utakmica i treninga i uz to su mi prijetili da će me kazniti jer ne treniram i jer sam propustio utakmice Ima li to još u kojem klubu ovog ranga?
Ima tu još mnogo stvari za napisati, ali mislim da kolekcija od deset knjiga ne bi bila dovoljna! A teško se svega i sjetiti budući da je cirkus u klubu svaki dan. Ali što je tu je. Možda je to samo takva politika kluba da se domaći igrači uzimaju zdravo za gotovo. A tko sam ja da se miješam sada je moja priča u KK Zadar ionako završena?
Pitate se zašto su košarkaški rezultati ovakvi kakvi jesu. Zbog toga što jedan igrač Zadra razmišlja o svim problemima kluba osim o onome o čemu bi trebao razmišljati. A trebao bi razmišljati, naravno, o košarci!
foto: ABA liga – Zadar/ Zvonko Kucelin
Kako može jedan igrač razmišljati o košarci ako mu netko svaki dan prijeti da će ga izbaciti iz stana i restorana u kojem se hrani jer klub to nije platio, što se na kraju u nekim slučajevima na žalost i dogodilo? A uz to i po pet mjeseci ne primiti plaću! I onda uz sve to svaki dan slušati nove laži i muljaže kluba i vidjeti da nas drže kao da smo svi skupina idiota. Eto zato nema rezultata, nema igračkih ambicija! I to je jedan od mnogih problema KK Zadar. Igrači misle o svemu samo ne o košarci.
I nakon svega toga čelnici kluba, kao što to obično imaju tendenciju lagati javnost – lažu i prikazuju me u javnosti kao neradnika i ljenčinu.
Još samo mogu dodati da nije bilo trenera Samira Žuže i Jure Šanga, mislim da ja posljednju sezonu u KK Zadar ne bih izdržao do kraja. Oni su mi pomogli da sve ovo prebrodim i davali mi neku nadu i motivaciju da nastavim da se i dalje borim. Zato im se i ovim putem želim zahvaliti!
Ljudi se pitaju zašto su svi Zadrani umjesto u KK Zadar većinom po drugim hrvatskim klubovima. E pa zato sto velika većina njih dobro zna kakvo je stanje u KK Zadar i bježe sto dalje glavom bez obzira.
Možda me neki ljudi nakon ovog članka i zamrze, možda se nekome i zamjerim, ali kako i ne bi… Tko sam ja da pljucam po najvećoj svetinji ovoga grada? No, smatram da zadarska javnost treba znati koliki se raspad i nebriga događaju u njihovom klubu i sve ovo govorim u nadi za boljim Zadrom za buduće generacije.
Ali se iskreno bojim da smo svi skupa zaglibili (pre)duboko.
Bila je čast nositi dres Zadra!
