ZADAR- Zlatna generacija gimnazije Vladimir Nazor, koja je lani proslavila pola stoljeća od mature, danas je predstavila monografiju sjećanja – prvu takvu u povijesti hrvatskog školstva.
Tu je činjenicu istaknuo zadarski kroničar i urednik Pavao Jerolimov, kojeg je prije dvije godine „dobri duh” generacije prof. dr. Boris Labar pozvao da mu pripomogne u prikupljanju dokumentarnog materijala. Prof Labar je iz opravdanih razloga izostao s promocije, koju je u Kneževoj palači umješno kao i lanjsku proslavu, vodila Marija Kočnar, udana Ivoš.
Na promociji nije bilo ni Rade Šimičevića, aktualnog ravnatelja zadarske gimnazije koja je tiskala monografiju. On je istovremeno opravljao u život novu generaciju gimnazijalaca.
Ova, koja se nakon 52 godine od mature, ponovno okupila, još jednom je pokazala koliko se drže zajedno i sa svojim sjećanjima održavaju vrijednosti koje su stekli u svojoj gimnaziji. Vjernost i ljubav gradi iskazali su pjevanjem generacijske himne „Kalelarga – moje mladosti”
Maja Obad je u to ime napisala i pjesmu, prof. Labar je za monografiju napisao memento, a jedini akademik generacij, Nikola Bašić poslao je svoje pisano sjećanje koje je pročitala umirovljena sveučilišna profesorica Erma Ivoš.
Arhitekt Bašić je podsjetio kako su od sramežljivih 15-godišnjaka postali gimnazijalci koji su u to doba “pušili Opatiju, švercali se u Studentskom klubu, plesali na Partiznau, skakali sa stijena na Punti Bajlo i stiskali se u kinu Pobjeda”, napisao je Bašić.
U kreiranju jedinstvene monografiji sjećanja, sudjelovali su sami gimnazijalci, koji su objavili svoje doživljaje gimnazijskih profesora.
– Bila je to generacija koja je među prvima prihvaćala zapadnjačku kulturu, od slušanja Radio Luxemburga, do nošenja traperica ili kako smo po Vuku govorili „rifli”. I tu se već vidjela statusna razlika, bez obzira što su svi nosili kute, ali neki su imali Lee ili Levis a drugi su mogli sebi kupiti tek obične te „rifle”, kazao je Jerolimov.
Prema njegovim spoznajama povijesti školstva, bila je to generacija koja je dala rekordni broj sportaša. Ali ono što će je trajno obilježiti je činjenica da je uz kućni i školski odgoj, glavno mjesto njihovog odrastanja i formiranja bila ulica. U to doba ulica je bila pozitivan faktor, istaknuo je urednik monografije Pavle Jeolimov.
