U današnjoj emisiji „Stvoreni za nebo” bavili smo se sljedećim temama: Blaženom Djevicom Marijom kao Kraljicom, svetim Bartolom i blaženim Miroslavom Bulešićem.
22. kolovoza Crkva liturgijski časti Blaženu Djevicu Mariju kao Kraljicu, naglašavajući tako i potvrđujući vjeru Crkve da je Marija u svojoj nebeskoj proslavi uistinu uzdignuta iznad svih drugih ljudi i u tom smislu stvarno Kraljica nad kraljicama. Zato štovanje Blažene Djevice Marije i čini bitan dio katoličke duhovnosti, kako u osobnim životima vjernika, tako i u službenim crkvenim slavljima, a marijanska su svetišta uvijek, a posebno na blagdane posvećene Djevici Mariji, puna onih koji joj se ponizno obraćaju s povjerenjem, moleći ju zagovor kod Boga. Tumačeći Mariju kao ženu koja je rodila Krista, Marija je Majka koja bdije nad nama u svakom trenutku, i čime se nimalo ne umanjuje Kristovo prvenstvo niti prvenstvo Presvetoga Trojstva, u Katoličkoj se Crkvi razgranala pobožnost prema Bogorodici, a koja se, iz zahvalnosti i ljubavi, naziva raznim imenima. U tom smislu treba shvatiti i naziv “Kraljica”. Sam je blagdan uveo papa Pio XII. 1954. godine i odredio da se slavi 31. svibnja, ali je kasnije njegova proslava prenesena na osmi dan nakon proslave Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, odnosno slavi se 22. kolovoza.
Nakon Blažene Djevice Marije Kraljice slavimo svetog Bartola, 24. kolovoza, jednog od Isusovih dvanaest učenika, kojega Novi zavjet naziva njegovim punim imenom – Bartolomej ili Natanael. U pozivu prvih učenika, nakon što su za Isusom pošli Andrija i Petar, opisuje kako su to učinili i Filip i Natanel. Isus jednostavno poziva Filipa i on pristaje, a potom Filip nalazi Natanaela i kaže mu kako su našli Mesiju, na što Natanael nije spremno krenuo za Isusom kao ostali učenici, nego je sumnjičavo upitao: “Iz Nazareta da može biti što dobro?”, ali kad ga je Isus ugledao i rekao o njemu “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!”, i nakon što mu je Isus odgovorio na njegovo pitanje odakle ga poznaje, s punim pouzdanjem je uskliknuo: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!” U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko 70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a zatim mu odrubili glavu. Štuje se kao zaštitnik oboljelih od grčeva, kožnih i živčanih bolesti, te kao zaštitnik seljaka, pastira i raznih zanatlija, posebno onih koji rade s kožom, a na molbu Sindikata policije Hrvatske 2012. god. proglašen je i njihovim zaštitnikom.
24. kolovoza također slavimo blaženoga Miroslava Bulešića, rođenog 13. svibnja 1920. god. u malom istarskom mjestu Čabrunićima. U 10. godini odlučuje poći u sjemenište, pa nastavlja svoje školovanje u Kopru, a potom ga njegov porečko-pulski biskup šalje na studij u Rim, gdje je na Gregorianumu studirao filozofiju i teologiju. Zaređen je za svećenika 11. travnja 1943. god., a na jesen iste godine već postaje župnik u Baderni. Kako su se u to vrijeme smjenjivali upadi partizana, fašista i Nijemaca, i kako je on svakome, bez obzira na uniformu, pristupao gledajući u njemu prije svega čovjeka, polako je na sebe navlačio bijes antifašista. Bio je vjeran nauku Crkve i svakome je, tko god je to od njega tražio, podijelio sakramente. Na to su mu počele pristizati prijetnje smrću, no unatoč njima ostao je dosljedan u vjeri i odan Crkvi. U takvim je teškim okolnostima dočekao i završetak rata, a onda u jesen 1945. god. biva premješten i postaje župnikom u Kanfanaru. Tijekom školske 1946./1947. god. razriješen je službe župnika i imenovan podravnateljem i profesorom u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. Sve je češće dolazilo do upadanja “napredne komunističke omladine” u crkvene prostore te, po uzoru na njih, 23. kolovoza 1947. god. u Buzetu, gdje se toga dana trebala slaviti krizma, u crkvu je upala skupina komunista s nakanom da razbijaju i tako spriječe dijeljenje sakramenta, a Miroslav je stao ispred svetohraništa i okrenut prema napadačima mirno rekao da mu mogu pristupiti samo preko njega mrtva. Tako je već sutradan, 24. kolovoza 1947. god., bila krizma u Lanišću, a horde bijesnih komunista koji su konačno morali pokazati svoju moć međusobno su se udružile. Krizma je u takvim strahotnim okolnostima ipak održana. No, kada su se biskup Ukmar i Miroslav Bulešić uputili prema župnoj kući, u župni stan upada naoružana bijesna skupina komunista. Miroslav Bulešić je stajao ispred vrata župnog ureda, a nasilnici su ga odmah smrtno izboli nožem u grlo. 28. rujna 2013. god. taj je svjedok vjere, uz nazočnost velikog broja vjernika, proglašen blaženim.
Za kraj, budući da nam slijedi Dan hrvatskih mučenika, koji se obilježava zadnje subote u kolovozu, izmolit ćemo prigodnu molitvu.
O, mučenici hrvatski,
O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.
O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.
Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.
U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.
Lijepi pozdrav! Mir i dobro!
