U današnjoj emisiji Stvoreni za Nebo imamo gosta, fra Andriju Bilokapića, koji nas je prigodnim riječima uveo u blagdan Božića.
Ove dane razmišljamo o Božiću te ulazimo u Božićno vrijeme. Pravi je trenutak da se upitamo tko je Isus Krist, kakav je on bio, kako to da jednog čovjeka koji je živio prije 2000 godina danas spominjemo, da nas on pokreće i okuplja. U Isusu iz Nazareta došla je Božja dobrota, On je došao biti jedan od nas, ušao je u našu nemoć i grešnost, u našu patnju. Isus Krist je i Bog i čovjek koji je zračio neobičnim mirom. Bio je poslušan, bio je u središtu svoga bića, znao je odakle je, poznavao je čovjeka u dubini i ljudske potrebe. Isus Krist je Bog koji čovjeku ide u susret, od nas je i s nama, različit je ali opet nama sličan, nije bio vezan na ništa materijalno te u njemu nema beznađa i tjeskobe. Sam sebi nije sakupljao posjed. Njegov život je više od tijela, od moći, od idololatrije. On svakidašnjici našoj daje novi sadržaj. Isus Krist je osoba koja je slobodna i od svog vlastitog života, otvoren je uvijek novom, otvoren je drugom, čovjek je za druge. Iz njega i danas do nas dolazi Riječ. Koliko mu je god bilo teško, nije nikada bio u tjeskobi. U našu nemoć izgovara riječi „ne bojte se”. Napadaju ga ljudi, a on odlazi mirno među njih. Govori im u njihovim mukama „ne brinite”, te „što možete svojom zabrinutošću”.
Zatim, Gospodin ne živi napeto, nije fanatik, daje svoj život iz ljubavi. Koja je zapravo razlika vjernika i fanatika? Fanatik daje svoj život za svoje ideologije, njega vodi mržnja, dok Isusa vodi sebedarje, što i roditelje vodi da se izruče svojoj djeci. On je zahtjevan, ali i strpljiv i sabran, uvijek spreman druge slušati. Tako se u Isusu Kristu pojavilo svjetlo, dobro, zapaža prirodu, vinograde, pastire, stado, čovjekla koji sije te rast pšenice. Sve ono što inače ne zapažamo uz njega počinje biti vidljivo. I on iz toga govori svoju poruku i poruka dolazi do nas. Svakako treba čitati Evanđelje i spoznati sebe voljenim, daje nam više nego što mi mislimo i jesmo. Isus Krist je osoba koja druguje sa jednostavnima, odbačenima, grešnicima, ljubi svoje neprijatelje, govori o onome poznatome što čovjek nosi u sebi. Njegov dokaz je „a ja vama kažem, a vi mislite što hoćete i radite što hoćete”. Koje li snage ima u toj njegovoj riječi. Isusov govor nosi puninu, razumiju ga od nepismenih sve do najumnijih umova ovoga svijeta. On zahvaća sve. On čezne za onim vidljivim, opipljivim, otajstvenim, vječnim. Koliko god je živio na zemlji, također živi puninu osamljenosti i zajedništva s Ocem. Tko upozna Isusa Krista upoznao je samoga sebe. Ako se ne susretnemo s osobom u čijem licu vidimo svoju vrijednosti da nam je oprošteno, ne možemo ići naprijed, tek kada nađemo to lice možemo se radovati.
Pred nama je svetkovina Božića, no, postavlja se pitanje: zašto je uopće Isus postao čovjekom? Katekizam katoličke Crkve kaže kako je Bog postao čovjekom da čovjek primi od Božje punine, što predstavlja Otajstvo životne razmjene, Trojedini Bog – Otac, Sin i Duh Sveti – i čovjek postaju jedno. Čovjek je obučen neizrecivim Božanskim ruhom, dok se Bog učovječuje u nama mi se po njemu pobožanstvenjujemo. Isus je došao čovjeku dati puninu, dostojanstvo, omogućiti dioništvo u svojoj božanskoj zbiljnosti. Spasiteljev je rođendan početak našega božanskog preporođenja. Značajka osobe je upravo u tome da drugoga nosi u sebi te da bude nošena od drugoga – to je Isus Krist. Neka ovaj naš Božić bude radostan! Budimo jedno u Isusu Kristu, jedno s Bogom, jedno međusobno. Tek tada postajemo Betlehemsko svjetlo u grešnosti i nemoći ovoga sveta.
Za kraj, fra Andrija je zaključio blagoslovom: Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas čuva. Neka pogled svoj na vas svrati i mir vam podari. Neka vas očuva od svakoga zla, odnosno, neka vas osposobi za sve ono što je dobro, što je vječno, što nikada proći neće. Amen!
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
