Profesor Pomorske škole Zadar Jere Bilan nedavno je boravio na studijskom putovanju brodom Dugi otok Tankerske plovidbe. O tome kako se našao na brodu koji je išao po sirovu naftu u Rusiju, kuda je sve plovio, na koji se način sirova nafta ukrcava i iskrcava te kakav je život pomoraca na brodovima ispričao je sinoć posjetiteljima Morskog utorka u Gradskoj knjižnici.
– Ja sam u Zagrebu završio Fakultet strojarstva i brodogradnje, s namjerom da radim u SAS-u. Kako su stvari išle drugim tijekom, položio sam pedagošku skupinu predmeta i zaposlio se u Pomorskoj školi, pa tako spletom okolnosti nisam imao iskustvo plovidbe na velikom brodu. Kraljicu mora je lijep brod, ali ima četverotaktni motor, te ne daje ona znanja koja su nastavniku potrebna za rad. Stoga sam ljudima u Tankerskoj plovidbi jednog utorka iznio inicijativu da se ukrcam na brod, oni su već u četvrtak pozitivno odgovorili i ukrcaj zakazali za – sljedeći utorak. U drugim sredinama takvo nešto ne bi bilo moguće, srećom mi ovdje imamo Tankersku, rekao je Bilan, što mu je bila prilika da još jednom podsjeti na osnivača ove tvrtke, legendarnog Ivana Pašu.
Kad se nakon školovanja i prvog radnog iskustva vratio u Zadar i 1955. osnovao tadašnji Jugotanker, imao je svega 29 godina. Dviej godine kasnije osnovao je Pomorsku školu kako zadarski pomorci više ne bi bili samo niža radna snaga, već i kapetani. Iz tadašnjeg Jugotankera proizašle su i druge kompanije poput Tankerkomerca i tvrtki koje se bave turizmom, istaknuo je Bilan.
Kako bi se smanjila administracija i troškovi, na brod se ukrcao kao gost, na način na koji se ukrcavaju žene pomoraca. Nakon što je potpisao izjavu o odricanju odgovornosti i zadužio sigurnosnu opremu u Gaženici (zaštitne cipele, kaciga, rukavice…), krenuo je prema Kraljevici, gdje je Dugi otok bio privezan. Tek kad se stupi na brod, dobije se pravi doživljaj 246 metara njegove dužine i 42 metra širine. Kao i njegov blizanac Olib, spada u skupinu aframaxa, odnosno brodova koji su dizajnirani za pristajanje u većini velikih svjetskih luka.
– Zanimljiva je bila situacija kad smo kretali iz Kraljevice, jer mi zapovjednik nije znao reći kamo idemo. Obično se isplovi do Cape Matapana, jer po Jadranu sigurno neće prevoziti naftu i čeka najavu za dalje, a pretpostavljali su da bi to moglo biti za turski terminal u Ceyhanu, gdje dolazi nafta iz Kirkuka, ili Libiju, Alžir… Međutim, došla je naredba da se krene za Novorosijsk na Crnome moru, što se pokazalo izvrsnim za moje putovanje. Imao sam tako priliku u malo vremena proći čak pet mora – Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno, vidjeti Istanbul, proći kroz Bospor i Dardanele, otkrio je Bilan.
Opisao je i svoj doživljaj broda, na kojem je sve podređeno plovidbi. U unutrašnjosti kabine tako su krevet i kauč postavljeni okomito jedan na drugog, kako bi se moglo spavati ovisno o smjeru valjanja broda, sjedalice imaju vijke za učvršćivanje, a fiksirani su i svi veći upotrebni predmeti i namještaj – ormari, perilice, računala, fotokopirni stroj, registratori, lončanice… Na tankerima je zabranjeno nošenje upaljača, pa se cigarete, i to u strogo određenim prostorima, mogu pripaljivati samo šibicama.
