Zadarska Adria, nekadašnji ponos riboprerađivačke industrije, koju je Ivan Petrica podigao na noge i od nje i Eve stvorio svjetski brend, 2014. prestala je s radom i godinu dana kasnije otišla u stečaj. Do danas 363 radnika nije dobilo svojih 12,5 milijuna kuna potraživanja, a s obzirom na dinamiku prodaje njezine imovine i dugove prema vjerovnicima, vrlo je izgledno da se niti neće naplatiti.
Na tu činjenicu, kao i na sustavno obezvrjeđivanje imovine, kao bi je se na kraju netko dokopao za daleko manje novca nego zaista vrijedi, danas je u prostorijama Udruge Solidarnost upozorio Darko Zelić iz Koordinacijskog odbora bivših djelatnika Adrije.
– Znamo da je na sudu dosta predmeta, ali ga želimo potaknuti da bude efikasniji dok ne propadne sva imovina koju je Adria imala, dok se ne raznese sve što je ostalo u nekadašnjem tvorničkom krugu. Nedavno sam ga i sam obišao i uvjerio se kako je sve provaljeno, uništeno, devastirano, otuđeno, a ostali su samo nekoliko tona teški strojevi koje je nemoguće odvesti. Zašto stečajni upravitelj i vjerovnici ne zaštite imovinu?, pita se Zelić.
Podsjetio je na okolnosti propasti ove tvrtke koja je, kaže, uz Postire i Mirnu Rovinj bila u tehničkom i tehnološkom smislu najopremljenija tvrtka u ribarskoj industriji. Prerada ribe odvijala se u idealnim uvjetima, pogon aluminijske ambalaže zbog opremljenosti su zvali NASA, a pogon ribarskog brašna bila je tvornica novca. Naše nekadašnje radnice i danas su cijenjene u drugim tvornicama, a vlasnici muku muče kako ih zamijeniti nakon što odu u mirovinu, jer takvog kadra više nema. Da je Podravka ostaka u Adriji, umjesto što je otišla za Nevenom Badurinom i Jadrankom Lisicom u Ostreu, u Adriji bi svi i danas radili, tvrdi Zelić.
Vjeruje da bi se ipak uz promptnu reakciju institucija dio imovine još mogao unovčiti, a time i obeštetiti bicše radnici, pa ih je još jednom pozvao na žurno donošenje odluka.