ZADAR– Treba li Zadar nezavisno kino?, pitanje je na koje je publika sinoć okupljena u Nigdjezemskoj dala potvrdan odgovor uz podršku koju je dobila od Kina Mediteran iz Splita.
Preciznije od Ivana Ramljaka autora filma Kino otok, koji je na zadarskoj produkciji pokazao svu dramu kina koja su bila, pa su ugašena, uništena, prenamijenjena ili su oživjela te Alena Munitić začetnika i direktora Kina Mediteran.
Oni su ispričali svoja iskustva i dali sve informacije o tome kako se mala kina mogu digitalizirati uz pomoć Države, oživjeti zahvaljujući partnerstvu s lokalnom zajednicom i održavati uz pomoć entuzijazma. Ali i biti isplatljiva uz ulaznicu od 20 kuna.
– U Hvaru je u početku bilo na tri projekcije četvero ljudi u publici. Htjeli smo odustati misleći kako je Hvar (s jednim od najstarijih kazališta u Europi, op.a) postao grad za partyje. Dogodine smo udvostručili broj gledatelja, a onda krenuli u akciju pa smo tiskali vrećice za šećer za 2 000 kuna za sva hvarske kafiće na kojima je pisalo kino Mediteran, ispričao je Munitić i pohvalio se kako u Hvaru sad imaju najveći prosjek od 100 ljudi u publici.
Što duže nečega nema, to je teže i sporije vratiti publiku, uvodna je napomena za zadarski slučaj. Grad od 70 tisuća ljudi, s pet tisuća studenata, ostao je bez dvije kino dvorane na Poluotoku. Kako je završio pokušaj stvaranja kinotečnog programa u kino Pobjedi nakon godinu dana eksperimentalnog prikazivanja filmova u suradnji sa splitskim Zlatnim vratima, podsjetio je dr. sc. Vlado Zrnić, profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od gradske vlasti dobio je ponudu od 10 tisuća kuna za godinu dana kinoteke u koju je, naravno, odbio. Bio je to jedan od dva neuspjela pokušaja Zrnića da se u Zadru unaprijedi filmska kultura.
Sada je jasnije opravdanje pročelnika za kulturu Radovana Dunatova koji je na prošloj sjednici Gradskoj vijeća prešutio zbog čega je propali njegovi pregovori za kinoteku kao jedini pokušaj revitalizacije kina.
Ima li Zadar ljudi koji bi pokrenuli nezavisno kino? Značenje pojma nezavisno kino zapravo je nezavisna filmska produkcija u odnosu na holivudske komercijalne filmove, pojasnio je Ramljak (pokretač kluba Močvara i programa u kino Tuškancu u Zagrebu).
Je li prostor treba biti gradski ili privatan, hoće li li vlasti cenzurirati filmski program, ima li Zadar publike, može li se Kino Mediteran preseliti i u Zadar, sve su to bila pitanja postavljena u sinoćnjoj otvorenoj raspravi.
Jedini odgovor je stigao iz Centra za nezavisnu kulturu koji je u dogovoru s ravnateljicom Koncertnog ureda Dinom Bušić i pročelnikom za EU fondove Šimom Erlićem da se filmovi od jeseni prikazuju jedan do dva puta tjedno u multimedijalnoj dvorani Kneževe palače. Pomoć će tražiti od Kino Mediterana, u ime kojeg je Alen Munitić najavio svesrdnu podršku svuda gdje se pojavi inicijativa.
Je li to rješenje za Grad u kojem je ugašena filmska kultura privatizacijom Kino poduzeća Zadar koje je desetljećima bilo nositelj tradicije zadarskog kina koja su „šaptom pala”, pokazat će vrijeme. U Nigdjezemskoj je dan pravi putokaz.
