U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” ugostili smo našeg dragog prijatelja emisije fra Andriju Bilokapića.
O nedjeljnoj misi ne možemo govoriti bez židovske Subote. Bog je stvarao svijet u 6 dana i sedmog dana se odmorio i blagoslovio svoje stvorenje, što bi značilo nad svojim stvorenjem zaustaviti pogled, svome stvorenju se radovati, svome stvorenju iskazati ljubav, obogatiti svoje stvorenje samim sobom i biti obogaćen svojim stvorenjem. Tako je Subota postala najintenzivniji duhovni rad, jer ne može čovjek živjeti samo od materijalnog i odmarati se od materijalnog, nego postoji i duhovna potreba susreta, ljubavi i zajedništva. U tom blagoslovu zbila se razmjena između Boga i čovjeka gdje je čovjek i sve stvorenje obogaćeno Bogom, dok je Bog obogaćen svojim stvorenjem. Tako i roditelji šest dana rade i sedmog dana susreću se riječima, pogledima, oko stola zajedno sa svojom djecom gdje se međusobno obogaćuju. Tu se zbiva smisao njihovog napornog rada gdje on i dobiva svoj smisao. Gospodin zapravo to želi nedjeljom – razmijeniti sebe. Stari kršćani su čak govorili da kršćanin ne može živjeti bez nedjelje te da ona predstavlja „Dan kršćana”. Problem je što nismo otkrili čudo susreta nedjeljne mise, nego se hranimo iz hladnjaka i usput, ili pak u restoranima gdje se ne može zbiti ono što se zbiva oko obiteljskog stola kršćanske zajednice u Crkvi.
Čovjek je biće duhovnosti. Danas, kada ljudi dolaze na odmor, više izgleda da se dolaze umoriti noseći hrpu stvari i stvarajući veliku zbrku. Ljudi, na kraju krajeva, samo promijene mjesto prebivanja, što i nije toliko loše, ali zbiljskog odmora nema ukoliko ne susretnemo Onoga koji nas ljubi. U godišnje odmore bi trebalo unijeti više prostora za molitvu i susret s Bogom, onda bi nam svega drugoga manje trebalo, jer kad se duša iznutra napuni zadovoljna je sa skromnim. Zato je vrlo važno za vrijeme godišnjih odmora naći prostora za duhovnost, molitvu i samoću gdje spoznajemo sami sebe, stvari i ljude oko sebe. Inače ćemo se vratiti sa godišnjih odmora neispunjeni i nezadovoljni banalnim stvarima poput hrane, vremena i smještaja. To je znak praznine u ljudskoj duši, a sam užitak čovjeka ostavlja površnim. Ljudska dubina tako ne pronalazi svoj sadržaj jer, kad je Bog stvorio čovjeka, napravio je „pretinac za sebe”, te dok god Gospodine ne otpočine u tom svom području mi ne možemo pronaći sebe.
Za kraj, fra Andrija nas potiče da ne idemo na odmor bez Biblije, Molitvenika, čak možemo preko interneta i raznih aplikacija na mobitelu pronaći duhovni sadržaj te se zaustaviti na nedjeljnim čitanjima i dnevnoj molitvi. Stanimo u tišini pred riječju Gospodnjoj i dopustimo Bogu da nam progovara kako smo voljeni.
Ugodne i odmorne praznike vam želimo! Mir i dobro!