Na adresu našeg portala stiglo je otvoreno pismo – apel na temu “devastacija ninskih plaža” kojeg prenosimo u cijelosti:
Potaknut nedavno započetom „rekonstrukcijom” svjetski poznatih ninskih plaža Ždrijac i Kraljičine plaže, koje je i sam National Geographic uvrstio u 10 najlijepših prirodnih plaža na svijetu, odlučio sam se osvrnuti na trend „uređenja” ne samo spomenutih, već i ostalih prirodnih pješčanih plaža, zapravo devastaciju pod krinkom „uređenja” koja se u Hrvatskoj događa već godinama.
Jedna od prvih meni poznatih žrtava „uređenja” je pješčana plaža u neposrednoj okolici Nina „kod ciglane” koja je 70ih i 80ih godina prošlog stoljeća onečišćena tonama otpadne cigle. Unatoč tome i činjenici da cigla nikad neće biti potpuno uklonjena iz pijeska, ta plaža ipak je bila prirodna plaža sitnog morskog pijeska, pa ako isključimo ekološku i estetsku komponentu, i ako već govorimo o turističkom potencijalu, kao takva turistima atraktivnija, kako djeci i mladima (odbojka na pijesku, picigin, kule od pijeska) tako i starijima (lakše hodanje i ulazak u plitko more). 2010. godine je ova lijepa prirodna pješčana plaža po drugi put uništena, ovaj put pod krinkom „uređenja” nasuta grubim i oštrim građevinskim šljunkom. Time se površina plaže povećala za gotovo 100%, ali se također i promjenila konfiguracija terena, flora i fauna plaže, nestale se male rakovice, volci i ostale školjke koje više ne mogu obitavati u grubom i oštrom građevinskom šljunku. Ubrzo su more i prirodne sile izmješale novo nasuti građevinski šljunak s ostacima prije bačenih cigli, tako da je ono što je od prirodne plaže ostalo nakon bacanja cigli sad još više neuredno, prljavo i onečišćeno, manje atraktivno za kupače i pogubno za mikro ekosustav. Ispod šljunka se na početnom dijelu plaže nalaze i zakopane betonske ploče većih dimenzija koje su vjerovatno trebale služiti za suncobrane ili štandove, koje su naravno bespravno zabetonirane i vjerojatno su razlog zašto se u vrlo kratkom roku, praktički preko noći nasuo već spomenuti građevinski šljunak. Nakon što je nepovratno uništena spomenuta plaža i za čije uništenje nitko nikad nije odgovarao, 2018. godine krenulo se u „uređenje” svjetski poznatih ninskih prirodnih pješčanih plaža Ždrijaca i Kraljičine plaže i taj proces još traje.
Grad Nin bio je u rujnu 2017. pogođen katastrofalnom poplavom, pa se „sanacija” plaže vodi pod krinkom sanacije štete od poplave, iako se na zračnim snimkama neposredno prije i nakon poplave jasno vidi da poplava nije imala značajnog utjecaja na plaže. Ako se već moralo pristupiti sanaciji i „pomoći” plaži da se brže regenerira na dijelovima gdje je poplava odnijela pijesak, to je svakako trebalo učiniti poštujući prirodnu estetiku ninske lagune i mikro ekosustav u njoj. No ono što je sigurno utjecalo na promjenu oblika vrha rta Ždrijac i Kraljičine plaže je dugogodišnje iskopavanje pijeska radi osiguravanja prolaska brodica iz Nina prema otvorenom moru, pa se stoga posljednjih godina jasno vidjelo da je vrh Žrdrijac plaže često pod vodom, a na vrhu je godinama stajala ogromna hrpa izvađenog pijeska visoka nekoliko metara, koja je bila trn u oku prirodne ljepote ninske lagune. Ono što Nin i Ninsku laguni čini jednim od najljepših svjetskih znamenitosti, očito dijelu stanovnika predstavlja i problem, koji ne znaju riješiti na način da se sačuva prirodna baština. Da je poplava i odnijela dio pjeska sa Ždrijaca, to niti je bila prva, a vjerovatno niti zadnja poplava, more i vjetar bi vratili pijesak i plaže na mjesto kao što je to činilo i tisućama godina prije. Na zračnim snimkama prije, za vrijeme i nakon poplave jasno se vidi da utjecaj poplave na plažu nije bio toliko značajan i katastrofalan. Tako dok gornji i donji ninski mostovi leže polu srušeni već 10 mjeseci, upravo su u tijeku opsežni radovi na „sanaciji” spomenute plaže, s kojima je izvorna i prirodna ninska plaža i laguna zauvjek i nepovratno uništena.
U sanaciji ,koja u ovom opsegu sasvim sigurno nije bila potrebna, ne poštuje se niti flora i fauna tog mikro kozmosa koji je nastajao milijunima godina i koji je cijeli svijet prepoznao kao izuzetni prirodni fenomen, kao što se ne poštuje niti ikakav osjećaj za očuvanje prirodne estetike pješčane lagune. Ogromne količine pijeska nasute su na visinu od gotovo 2 metra, zasuta je sva prirodna vegatacija koja je tamo rasla stoljećima (na koju poplava nije imala nikakvog utjecaja), prekriveni su tvrdi prirodni bazeni s ljekovitim blatom, staništa morskih rakovica, algi i školjki, vidljive su različite cijevi ispod pijeska, stavljeni su betonski blokovi, zasađeni umjetni borovi… Bitno je za spomenuti da je početak sličnih aktivnosti prije nekoliko godina, doduše ograničeno na početku plaže Ždrijac počela provoditi obližnja tvrtka koja je svoje cijevi provukla ispod plaže, te je tom prilikom taj dio bio razrovan strojevima, zasut zemljom i kamenjem, te je izgrađen umjetni mol. Posljedice ove ekološke i turističke katastrofe tek će se znati za nekoliko godina, a dok javnost uvidi kuda vodi ovakvo „uređenje” okoliša biti će kasno za reakcije. Jasno je da je Ždrijac plaža, a time i sama ninska laguna u svom obliku koji je postojao tisućama godina zauvjek uništena. Je li u pozadini ovih radova samo želja za obnovom plaže, ali na potpuno ekološki i estetski neprihvatljiv način ili je u pozadini nešto drugo, za sad se može samo nagađati. Je li prije „sanacije” napravljena studija utjecaja na okoliš i tko ju je radio, pitanja su koja se nameću.
Radovi su u nešto manjem opsegu započeli i na susjednoj Kraljičinoj plaži, gdje je iskopan kanal i nasut umjetni zid od pijeska sa zapadne strane. Kopanjem već spomenutog kanala između Nina i otvorenog mora, oblik plaže posljednih godina se uvelike promijenio. Brojni oglasi u hrvatskim i svjetskim medijima poput toga da se „u Ninu najvjerojatnije nalaze najveće površine prirodnih pješčanih plaža u Hrvatskoj, a privlače obitelji, mlade i stare u čaroliju pijeska” ubrzo više uopće nećemo moći koristiti. Za plažu Ždrijac, svijetski poznati fenomen već je kasno, ali nadam se da ovim apelom možemo spriječiti daljnje uništavanje prirodnih ljepota, upozoriti širu javnost i odgovorne državne institucije i sačuvati prirodne znamenitosti naraštajima koji dolaze, kao što su do sada iste bile ostavljene nama.
