ZADAR – U tjednu kada Grad Zadar, kao administrativni ustroj s nepunih 30 godina, slavi svoj dan, Zadar je doživio nekoliko događaja koji bi se već sada mogli nazvati povijesnima.
U Zadar je prvi put stigao predsjednik Albanije kojeg je ugostila predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović. Posjet Ilir Meta nečijom organizacijom, umjesto susreta s albanskom nacionalnom manjinom koja je jaka u Zadru, taj su status dobili Arbanasi koji su autohtoni stanovnici Zadra. Iz Grada Zadra nismo dobili odgovor na pitanje tko je donio odluku da se albanskom junaku Skenderbegu, koji nema ama baš nikakve veze sa Zadrom, stavi spomen obilježje u Gradskoj vijećnici. Istodobno u tom središnjem prostoru gradske vlasti u Zadru nema niti jednog spomena na junake s prostora Hrvatske.
Oko albanskoj junaka očito nije trebalo političkog natezanja kao što je to bilo oko nedavnog postavljanja spomen ploče pripajanja Zadra Hrvatskoj. Ta je ploča, međutim, stavljena izvan vidokruga gradske vlasti.
Vrhunac tjedna je ipak sporazum sa Zadarskom nadbiskupijom o zajedničkoj gradnji katoličke škole. “Veselim se što smo zajedno s Nadbiskupijom premostili posljednji izazov za gradnju nove škole na Bokanjcu”, kazao je to tipičnom PR-ovskom izjavom gradonačelnik Branko Dukić u govoru na svečanoj sjednici Gradskog vijeća.
Nije nam poznat slučaj da je u sekularnoj državi, javnim novcem građana vjerska ustanova. U izvještaju na stranici Grada Zadra kao i zadarske dnevne novine nigdje se ne navodi kako će to biti katolička crkva s pravom javnosti. Ali se zato spominje izjava pročelnika Jose Nekića, koju drugi novinari nisu čuli, kako će ako bude potrebno uvesti molitve u sve škole u Zadru. Naravno da zakon o osnovnim školama ne bi dopustio takvu samovolju osnivača škola. A možda bi i to prošlo u Gradu koji u svojih nepunih 30 godina nije niti jednu školu sam napravio. Kod one na Bilom brigu, pomogao je tadašnji ministar Božidar Kalmeta, dajući joj status sjedišta škole za zadarske otoke. Kod ove buduće – potrebu za školom u relativno novom predjelu Zadra, gradske vlasti rješavaju tako da za novac Nadbiskupije daju pravo Crkvi profiliranje obrazovanja novih generacija Zadrana.
I na kraju pitanje Dana Grada Zadra koji se obilježio dan ranije kako se ne bi potrošio neradni dan. Zašto? Zato što je to dan namijenjen političarima. Građani u Zadru po ničemu ne znaju da slave Dan grada, kao što je to u drugim gradovima – nije neradni dan, nema fešte, nitko ih s ničim nije počastio. Pa čak je izabran i krivi svetac od četvero koliko ih Zadar ima. Crkva sv. Krševana, predivna građevina godinama je zatvorena jer Država nema, a Nadbiskupija ne daje novac za njezinu obnovu, zaštitu i restauraciju. Ona odavno nema sakralnu namjenu ali je odličan prostor za ljetne koncerte i upoznavanje zadarske baštine, umjesto da je turisti koriste kao mjesto brze prehrane u hladu.
