Monografija „Gospa u masliniku – prvih devetsto godina” autora Nebojše Gunjevića i Šime Ćurka, predstavljena je u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru u srijedu 28. studenog. Monografija je objavljena u povodu ovogodišnjeg jubileja devet stoljeća prvog spomena drevne crkve Gospe maslinske na Belafuži, 50 godina postojanja belafuške župe Uznesenja BDM utemeljene 1. prosinca 1968. g. i 20. godišnjice posvete nove župne crkve Uznesenja BDM (1118.-1968.-1998.-2018.).
O tom vrijednom djelu koje ima 304 stranice, 600 fotografija i 20 slikovnih prikaza govorili su autori Gunjević i Ćurko, angažirani belafuški župljani i don Antun Šuljić, direktor Kršćanske sadašnjosti koji je bio župni vikar na Belafuži od 1986. do 1992. g., za vrijeme dok je djelovao u Nadbiskupskoj školi za spremanje svećenika.
„U knjizi će župljani naći sebe, svoj trag u vremenu i prošlosti, kojega smo kao župna zajednica ostavili u pedeset zlatnih godina postojanja u okviru devet Gospinih stoljeća. Kad god slavimo obljetnice, ne slavimo stare zidine, slike i pergamene, nego povijest koju je Bog ispisivao u srcima i dušama ljudi. Sve se događalo u srcima ljudima. To je najvažnije” rekao je belafuški župnik don Dario Tičić.
Knjiga je dragocjeni dokument vremena i za budućnost, kao kada mi gledamo stare spise i fotografije u starim izdanjima.
Gunjević kao autor koncepta i urednik toga djela istaknuo je, iz svoga novinarskog iskustva, kako ljudi osobito vole čitati razgovore. Zato su on i Ćurko razgovarali s pet belafuških župnika. Gunjević je želio „da ti razgovori budu živi”, zato su ostavili autentičnima neke izraze u razgovoru, ne obrađujući živi govor do neke „umjetne” razine, da osoba ima osjećaj kao da ona razgovara sa župnikom, poznajući kako se izražava. Gunjević je zahvalio župniku Tičiću na podršci i suradnji te Bogu što mu je dao priliku sudjelovati u tom velikom djelu koje je uzelo sve njegove i Ćurkove dane dok je knjiga nastajala u zadnjih šest mjeseci intenzivnog rada. Od travnja ove godine cijelo vrijeme od jutra su živjeli stvarajući tu iznimno bogatu knjigu ispunjenu sadržajnim tekstovima, crno-bijelim i fotografijama u boji.
Ćurko je rekao da svoj život ne bi mogao odvojiti od života župe i nekadašnjeg župnika Mustaća jer je on došao u njihovu obitelj kad je Ćurku poginuo brat. „Bog je tada ušao u našu obitelj. Don Ivan Mustać i njegovi nasljednici imali su toliko milosti u novoj evangelizaciji. To je spasilo moj život” rekao je Ćurko, istaknuvši da se sa župom baš može suživjeti i osjeća pripadnost. Bio mu je užitak raditi na toj knjizi u kojoj će svatko tražiti sebe.
„Učinismo što smo bili dužni učiniti. Nitko od nas ne može svojim roditeljima dovoljno zahvaliti što su nam dali život. Meni je župa Belafuža dala život. Ja se ne mogu toj župi odužiti niti s nekom knjigom. To je nemoguće. Tu sam primio život” rekao je Ćurko.