Andrija Prović, poznavatelj glazbe i koautor emisije Blues bar na Radiju 057 prvi je dao osvrt na debitantski album zadarskog benda Jeremiah`s kojeg sa zadovoljstvom prenosimo:
U vremenu kada je sve već izmišljeno i doživljeno, crta je skoro podvučena i račun već stiže, zadovoljstvo je sresti autentičnost. Ako se radi o glazbi, mladom bendu iz male sredine, propitivanju stereotipa i tradicionalnih žanrovskih kanona onda je gušt još i veći. U širem smislu riječ je o bluesu, u užem o Svetom Filipu i Jakovu i Zadru te u konkretnom o bendu Jeremiah`s i njihovom premijernom albumu. Sasvim dovoljno za prvi kadar.
Drugi bi se slobodno mogao nazvati – Konačno! Jer, svi oni koji su ih slušali proteklih sedam godina razumljivo su se pitali kada će nosač zvuka zarobiti autorski potencijal i prepoznatljivu energiju živih nastupa. I konačno, evo nas s albumom konceptualno, odnosno produkcijski podijeljenog u dvije cjeline koje rezoniraju studijskim radom benda tijekom 2017. i 2018. godine. Prvi dio donosi pet pjesama snimljenih u Dark Horse studiju u ruralnom i šumovitom dijelu Nashvillea, u američkom Tennesseeju. Daleko od kuće, ali opet doma jer je zvuk Jeremiah`s naslonjen na najbolju američku tradiciju. Preostale četiri pjesme snimljene su u filipjanskom kinu, u improviziranim uvjetima u kojima su producent i snimatelj Predrag Ćosić i članovi benda pregradama od drveta i pleksiglasa sami doslovno lovili zvuk. Dogodio se tako „Time to Rob”. Konačno!
Jeremije su, zna to njihova stalna publika, koncertni siguran pogodak, pa je i način snimanja materijala zapravo bio logičan slijed. Na prvu, svi od jednom uživo i ako izuzmemo nekoliko back vokala praktički bez nadosnimavanja. Simbolike i naravno zvuka radi putovanje „Time to Rob” protegnut će se od ruralnog Tennesseja natrag do pozornice kina u Sv. Filip i Jakovu. U oba slučaja radi se o prirodnom okruženju članova benda koji će tako najbolje predstaviti pjesmaricu nastalu na probama ili za vrijeme live jamova. Materijal koji svi članovi zajednički potpisuju produciran je u surround zvuku sa slikom, mirisom i patinom mnogim bendovima mitske Amerike, ali istovremeno i kina i romantične atmosfere malog dalmatinskog mjesta. Ipak „Time to Rob” nije samo zbog toga drugačiji.
Hard blues obojen garažom i funkom možemo opisati iz neke druge perspektive, zalijepiti mu ovu ili onu žanrovsku etiketu, što je zapravo nevažno. Važniji je osjećaj već na prvo slušanje, isti onaj koji dobijete kada prvi put čujete Jeremiah`s uživo: znadete da se ne radi o obradama nego o prvom slušanju, ali opet zvuči tako poznato, tako dobro.
Otprilike onako kako kažu za Oklopdžićev Ca. Blues – kao da je „pisan filmskom kamerom”.
