U obrani 43-godišnjak je negirao počinjenje kaznenog djela prebacujući odgovornost na loše poslovanje uprave, način provođenja inventure, a spominjao je i raniju provalu. Rekao je iskazao da nije prisvojio ništa iz te mesnice ni u robi ni u novcu, jer da je to napravio onda ne bi ostao sirotinja koja je morala prodati i auto da bi preživio nakon što je dobio otkaz na poslu.
– No analizom svih provedenih dokaza uz činjenicu da je izvan svake sumnje utvrđeno da je upravo okrivljenik bio osoba – poslovođa – u inkriminiranom razdoblju koji je bio odgovoran i za robu i za novac koji su mu povjereni, pa kako je nastao manjak u robi u iznosu od 90.860,67 kuna a vještak je pojasnio kako bi to značilo da je roba otuđena ili je prodana u mesnici a za istu nije izdan račun niti uplaćen utržen novac, na strani okrivljenika ispunila su se sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela koje mu je optužnicom stavljeno na teret, stoji u obrazloženju presude.
Sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio osobne i imovinske prilike, te neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao, pa mu je za kazneno djelo pronevjere izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine ne ponovi kazneno djelo. Okrivljeniku je naloženo i da popravi štetu na način da u roku od šest mjeseci trgovačkom društvu isplati 90.860,67 kuna, a ako to ne napravi, uvjetna osuda se može opozvati.