U župi Gospe od Ružarija u zadarskom predjelu Diklo, gdje je bio župnik čak 55 godina, don Mihovilu Miji Čurkoviću (1852.-1936.), zadarskom svećeniku i istaknutom hrvatskom skladatelju, autoru stihova i glazbe poznate pjesme „Čuj nas Majko, nada našo”, koja je među najizvođenijim pučkim marijanskim pjesmama Crkve u Hrvata, blagoslovljena je spomen-ploča.
Izlaganje „Don Mijo Čurković – 55 godina života i svećeničke službe u župi Gospe od Ružarija u Diklu (1878.-1933.)” održao je dr. don Zdenko Dundović, koji je i blagoslovio spomen-ploču koja će biti postavljena na prigodno mjesto na dikljanskoj župnoj crkvi. Izlaganje „Politička i društvena djelatnost don Mije Čurkovića” održao je mr. Roko Sven Surać, dugogodišnji član dikljanskoga župnog vijeća.
– Zanimljivo je istaknuti da su mnoge svjetovne popijevke, za koje se držalo da pripadaju narodnoj tradiciji, izašle iz pera don Mihovila Ćurkovića. Primjerice, pjesma “Oj ti dušo duše moje” njegovo je autorsko djelo, naglasio je dr. Dundović. Predstavio je životopis don Mihovila, njegovo plodno, a nedovoljno istraženo glazbeno stvaralaštvo te župnikovanje u Diklu gdje je služio 55 godina, što je više od polovice ljudskog života.
Don Mihovil rođen je 7. veljače 1852. g. od oca Miška i majke Cvite rođ. Vukić u zadarskom predjelu Arbanasi. Gimnaziju i bogosloviju završio je u Zadru. Zaređen je za svećenika 28. listopada 1874. g. Bio je župnik u samo dvije župe: u Preku (1875.-1878.) i Diklu (1878.-1933.). Skladao je tri staroslavenske mise, dva moteta, više litanija i marijanskih pjesama za jednoglasno i višeglasno izvođenje uz pratnju orgulja te razne svjetovne zborske skladbe. Bio je hrvatski rodoljub, član stranke prava, glagoljaš koji je gotovo do smrti služio misu na staroslavenskom jeziku iz glagoljskog misala. U mirovinu u samostan sv. Mihovila u Zadru povukao se 1933. g., jer je tamo mogao slaviti glagoljašku misu. Kada su u samostan došli talijanski učenici zadojeni fašizmom, on odlazi u Arbanase kod svoje nećakinje Marija Duka rođ. Stipčević, majke velikog crkvenog dobrotvora mons. Šime Duke, nekadašnjeg djelatnika Vatikanskih arhiva. Don Mihovil je umro 23. rujna 1936. g. Pokopan je na Gradskom groblju u Zadru u grobnici obitelji Duka.
– Don Mihovil Ćurković bio je po vokaciji svećenik, po svećeničkom opredjeljenju župnik, po nacionalnoj odrednici Hrvat, po duši i podrijetlu Arbanas, a de facto loci Dikljanin, rekao je dr. Dundović. S obzirom da su seljani u vrijeme njegova dolaska u župu uglavnom bili nepismeni, don Mijo je bio posrednik između crkvenih i svjetovnih vlasti i mještana. Sve odluke, zapovijedi, poticaji i ostalo išlo je preko župnika, koji je na nedjeljnoj misi narod upoznavao sa sadržajem dopisa. Osobito su važni dopisi o moralnim odredbama crkvenih i svjetovnih vlasti, jer svjedoče da se u čitavom zadarskom okruženju 19. st. često pribjegavalo priležništvu, o čemu su oštrim dopisima zadarski nadbiskup i austrijske vlasti poticali župnike na korigiranje stanovništva.
U vrijeme bolesti, osobito za pojave difterije, arhivski spisi kazuju da su župnici, tako i don Mijo, poticali narod na cijepljenje djece kako bi se izbjeglo povećanje smrtnosti i ublažilo mukotrpan život težaka. Slabi higijenski uvjeti i socijalni status utjecali su na visoku smrtnost djece. U Diklu je 1873. g. bilo 25 sprovoda, od toga 21 dijete, od kojih je najmlađe bilo 5 mjeseci staro, a najstarije je imalo 8 godina, što pokazuje razmjere bolesti u to doba, rekao je dr. Dundović.