Predstava radnog naziva Subverbal okuplja četvero apsolvenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, dvoje sa odsjeka glume (Maruška Aras i Boris Barukčić), i dvoje s odsjeka plesa (Ema Crnić i Šimun Stankov).
Tim je to sastavljen od perspektivnih mladih kazališnih umjetnika koji ovim radom izlazeći s Akademije realiziraju svoj prvi zajednički samostalni projekt pod okriljem i u produkciji Teatra VeRRdi. Premijera predstave je u četvrtak, 29. kolovoza u 21 sat, a dvije izvedbe uslijedit će u subotu, 31. kolovoza u 21,30 i u ponedjeljak, 2. rujna u 21 sat. Cijena karte je 30 kuna.
Zadranka pred domaćom publikom
Mladi Boris Barukčić objasnio nam je kako se četvorka odlučila za ovaj projekt.
– Pozvani smo raditi što god nas zanima u sklopu Nosi se festivala, dana nam je apsolutna sloboda i samostalnost. Za skupinu ljudi koji se žele baviti umjetnošću i tek je izašla sa škole ovo su idealni uvjeti i nije bilo teško prihvatiti ponudu. A sve ostalo, ono čime ćemo se baviti, na koji način pristupamo radu i materijalu, smo dogovarali u hodu, zajedno. I tako je savršena prilika dobila svoj oblik. Prilika nije samo u tome da radimo ono što volimo nego i u tome da i dalje učimo jedni od drugih pošto dolazimo iz suvremenog plesa i glume, srodnih ali različitih područja, i znatiželja nas je spojila pa i gonila u radu.
Među glumcima je i zadarska glumačka nada, Maruška Aras koja je dosad više puta nastupala pred zadarskom publikom.
– Kad smo s Kafkom gostovali bila sam ludo nervozna, i iznenađena tom nervozom, osjećala sam neku vrstu pritiska, ali s ovim je drugačije, barem mislim, tko zna što će biti na dan premijere. Veselim se, ne osjećam se kao pojedinac nego kao dio grupe tako da se samo radujem da podijelimo s ljudima što smo zajedno stvorili.
Pitanja slobode i granica
Unutarnja struktura rada na materijalu su improvizacije kroz koje se razvija postavljena tema. Igrom, prodirući u vlastito i scensko nepoznato i nepredvidljivo promišljaju se i iskušavaju pitanja slobode i pitanja granica izvođača u međusobnom odnosu te pitanja prenošenja kreacije i njene energije publici kao primatelju.
Šimun nam je odgovorio na pitanje što zadarska publika može očekivati od predstave.
– Može pčekivati četvero mladih profesionalnih izvođača koji kroz ovaj rad podsjećaju da su očekivanja ponekad samo teret za gledanje predstave. Svakako ćemo nastojati prenijeti dobru vibru, ljubav prema izvođenju i pokoji skill koji smo naučili proteklih godina.
Cijelu predstavu ova četvorka osmislila je sama, a Emu smo upitali što im je bio najveći izazov.
– Biti u situaciji gdje smo svi autori i izvođači u isto vrijeme samo po sebi je izazov jer je za svaki odabir materijala koji želimo ostaviti u predstavi potreban dogovor, kompromis, međusobno dobro podmazana komunikacija. Velik je izazov naći se u dogovoru s još troje izvođača koji iza sebe imaju drugačija iskustva, znanja, želje i poglede na kazalište. Zbog toga nam je bilo važno podijeliti međusobno najdraže načine stvaranja kazališnog dijela, doći do kompromisa i zavoljeti i/ili razumijeti tuđe poglede na rad ili načine rada. Rezultat te odluke nije samo zajednička predstava, već puno novih stvari koje smo naučili jedni od drugih.
