ZADAR– Generacija pomorskih kapetana u mirovini danas je ponovno došla u Pomorsku školu kako bi obilježili pola stoljeća od mature.
Školovanje su započeli u staroj tehničkoj školi i bili su deveta generacija zadarske Pomorske škole. Danas ih je okupio i prozvao njihov školski kolega, kap. Šime Vitlov. Zdravstvena bilanca tih za koju godinu 70-godišnjaka sasvim je solidna. Na prozivku je došlo njih 18-orica, dvojica su zakasnila u školu, četvorica je izostala, a osmorica je na žalost zauvijek napustila razred nautičara.
Mahom umirovljenici, uz časnu iznimku kapetana Miroslava Švorinića, danas su izgledali kao nestašni učenici sa živahnim sjećanjem na prof. Ivu Hekmana – strah i trepet Pomorske škole od kojeg su dobili znanje za cijeli život. Citirala se i njegova da “oni s Kalelarge nikada ne završavaju školu” povodom nedolaska maturanta koji stanuje nedaleko Pomorske škole.
– Ovo je generacija koja je udarila najbolje kadrovske temelje Tankerskoj plovidbi. Bili su to zapovjednici koje se slušalo i koji su imali privilegiju da selekcioniraju najbolji časnički kadar, rekao im je domaćin, ravnatelj Svetko Perković s opaskom na današnju ne baš idiličnu povezanost škole s domaćom brodarskom kompanijom.
Kada su pogledali promo film povodom 60. godišnjice Pomorske škole, većina bivših učenika je izrazila uvjerenje kako im je opremu kupila Tankerska plovidba. Ali to više nije tako.- Ovo što ste vidjeli, snimljeno je prije dvije godine, već je zamijenjeno ili nadograđeno sa suvremenijom tehnologijom, kazao im je školski pedagog Marin Perinić. On ih je podsjetio da su oni dio tradicije i kvalitete obrazovanja zadarskih pomoraca. Neki su dobacili da oni uz svu tu tehnologiju teško da bi danas dobili prolaznu ocijenu.
Od okupljenih polustoljetnih maturanata, 10-orica su bili zapovjednici brodova, tzv. barbe. Neki na “pokojnoj” Jugoliniji. Među preminulima još trojica njih je imalo tu odgovornost uz kapetansko zvanje koje je steklo, ako smo dobro evidentirali, njih 16-orica. Ostali su navigavali kao časnici, odnosno njih trojica radni vijek je odradilo na kopnu. Možda je zvučao prepotentno, ali nakon 40 godina navigacija kapetan Duško Lonić je kazao kako je on mogao voditi bilo koji brod sa znanjem kojeg je stekao u Pomorskoj školi te iskustvom koje je dragocijeno za sve koji će se otisnuti na debela mora. A pred mladom liječnicom Marcelom Bašić, koja učenicima Pomorske predaje od ove godine medicinu, pohvalio se kako je izvadio jednom pomorcu komadić bakra iz oka.
Puno je priča koje oni, koji su cijeli život na moru, žele podijeliti s onima koje najduže znaju i s kojim su dijelili isti kruh sa sedam kora, pa je dogovoreno da bi se mogli i svake godine sastajati jer nemaju baš puno vremena.
Želju sa svojim adresama i brojevima telefona danas su razmijenili: kap. Ivo Burić, kap. Ante Finka, kap. Bogdan Galošić, kap. Joso Grbić, kap. Duško Lonić, Dinko Klarin (1. časnik), Samorad Martinović koji je završio u SAD-u, kap. Marko Milin, kap. Marijan Miočić, kap. Joško Mišulić, Niko Puntarević (2. časnik), Milan Roviš, Nikša Sorić (prvi časnik) Marinko Stošić (“terco”), kap. Miroslav Stošić, kap. Ivan Uroda, kap. Rumenko Višić, kap. Joso Zekanović, te kap. Šime Vitlov koji je prvi stekao to zvanje 1978. godine, znajući i kojeg datuma je položio kapetanski.
Ostalo se doznalo na ručku u Roka.
