Povodom otvaranja zadarskog Adventa i koncerta Prljavog Kazališta u subotu, 23. studenog, iz Turističke zajednice Grada Zadra dostavili su intervju s pjevačem Mladenom Bodalecom.
Čak niti nakon spektakularnih koncerta u zagrebačkoj Areni odsviranih u dvije večeri pred četrdesetak tisuća ljudi, legendarni Prljavci nisu se previše odmarali. Bolje je reći kako su tek „liječili rane”. Jasenko Jajo Houra je tako, govore kuloari, najmanje dan-dva nakon koncerta liječio noge, na kojima je s gitarom u rukama istrčao par stotina kilometara na pozornici Arene, Tihomir Filko Fileš uživao je u wellnessu kojega je zaradio okladom, dok je Mladen Mac Bodalec, navodno, nestao u berbi grožđa. Slavilo se na tom zagrebačkom koncertu sve i svašta; četrdeset godina od prvog albuma „Prljavo kazalište” (1979.), trideset godina od mitskog nastupa na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu (1989.) te još puno toga. Bend koji svira više od četrdeset godina i kojemu na koncertima pjevaju svi, od šest ili šesnaest do šezdeset i šest, pa i oni stariji, uvijek ima što za slaviti.
Za Dan grada Zadra i blagdan sv. Krševana 22. studenoga te na otvaranju manifestacije Advent u Zadru dan kasnije, Prljavci će od 21:00 ponovno nastupiti u Zadru. Svirali su svugdje; u Jazinama, Višnjiku, Forumu i Arsenalu, ali zadarski adventski trg ugostit će ih prvi put. Neće biti baš kao u zagrebačkoj Areni, ali „Prljavo kazalište” je bend koji svaki događaj, prostor i koncert učini velikim. Jednostavno, Prljavci su legende.
– Za Zadar nas vežu lijepe uspomene, jer gdje god smo svirali, uvijek smo bili dobrodošli i uvijek smo se lijepo osjećali. Tako će vjerujem biti i sada. Dolazimo u odličnoj formi, pa ćemo se fino družiti u večeri kada se obilježava Dan grada Zadra, početak adventske manifestacije i rock and roll – prenosi Bodalec dobro raspoloženje u bendu uoči zadarskog koncerta. Razgovarali smo nakon nastupa u zagrebačkoj Areni, kratkog odmora i velikih koncerata u Švicarskoj i Njemačkoj. Zadar je sljedeća postaja ovog benda koji vječno traje.
Ova i prošla godina su vam jako značajne; brojne obljetnice vezane uz postojanje benda, velikih albuma, još većih koncerata…
– Zaista se svašta našlo u te dvije godine, od osnutka benda i prvog albuma do nastupa na zagrebačkom Trgu te albuma „Zaustavite zemlju”, odnosno pjesme „Marina” i „Ruža Hrvatska”. Sve je nekako u obljetničkom raspoloženju, ali neovisno o tomu, mi smo na turneji s koncertima koji su presjek svih naših godina te najboljega što smo napravili i dali svojoj publici.
Zadarski koncert bit će isti takav, kakve inače radite na turneji?
– Tako je. Publika u Zadru može očekivati highlight momente iz naše glazbene karijere, dakle pjesme koje su obilježile naš rad i postojanje. Unatoč toj zadanosti, koncerti ipak nikad nisu isti, jer ovise o puno različitih detalja. Zato se veselimo zadarskom koncertu – kao i svaki dosadašnji bit će poseban. Uostalom, naših pjesama ima puno, a na proljeće će ih biti još više.
Govorite o novom albumu?
– Još ćemo malo pričekati. Imamo tridesetak novih pjesama od kojih su neke snimljene, dok neke još moramo doraditi i ispeglati. Nama je kao bendu jednostavno nemoguće ne stvarati nove pjesme, iako je od posljednjeg albuma prošlo dosta vremena. No mi se ne žurimo, jer ne želimo izaći s nedovršenim ili polovnim materijalima. Neka se naši fanovi još malo strpe.
Koncert u Areni bio je vizualno, glazbeno i produkcijski fantastičan. Kakav je osjećaj izaći pred toliki broj ljudi i pjevati s fanovima među kojima su neki Vaši vršnjaci, a neki Vam mogu biti unuci?
– Cijela karijera je drugim riječima ispred nas, pa je osjećaj sjajan. No, ne možemo se baš previše zagledavati u publiku, jer se onda ne bi mogli koncentrirati na koncert i pjesme. Drugo, kada su tako veliki koncerti u pitanju, moraš se posvetiti i onima u zadnjem redu koji dalekozorom prate koncert. Sve se tada radi na veliko, pa su i pokreti na pozornici drukčiji. To su koncertne zakonitosti kada se nastupa u velikim dvoranama ili na stadionima, kada moramo dati sve od sebe kako bi se svi na koncertu zabavljali. Osjećaj je tada naprosto drukčiji nego prilikom nastupa u nešto intimnijim ili manjim prostorima.
Možda su prostori manji, ali i tada govorimo o velikim koncertima, jer je Prljavo kazalište naprosto veliki bend. Slažete se?
– Da (smijeh). Tu činjenicu mogu jednostavno objasniti. Unatoč tijeku vremena i dugom periodu postojanja benda, u nama je ostala živa strast i energija kojom smo krenuli u cijelu ovu priču. „Prljavo kazalište” nije nekakav estradni štos. Nas je prije četrdeset godina povezala ljubav prema glazbi, ista emocija i zajednički ukus u glazbi. Svjesni smo kako upravo iz tih razloga ne smijemo pomutiti sjaj svih tih odličnih dana i godina koje su iza benda. Želimo uvijek biti na nivou, a to nam omogućava ljubav prema glazbi te strast koja nas ne napušta.
Nedavno ste dobili ste Povelju Republike Hrvatske. Takve su nagrade za rock glazbenike rijetke, ali su zato uvijek u pravim rukama. Kakav je osjećaj i koliko bendu znači takvo priznanje?
– Svaka nagrada je draga, ali jedno takvo, rekao bih, općenarodno priznaje iz ruke predsjednice Republike Hrvatske, znači nam puno i predstavlja veliku čast. Mi smo rock and roll bend, a rokerima na ovim prostorima nije uvijek bilo lako tražiti svoje mjesto pod suncem. Isto je s rokerima i na svjetskoj sceni, jer su prvenstvo uvijek imali ozbiljni glazbenici, odnosno oni koji se bave klasičnom glazbom i koji glazbu podučavaju na akademskoj razini. S rokerima to nije slučaj, iako je rock and roll najrespektabilniji glazbeni pravac vremena u kojemu živimo. U svakom slučaju, mene veseli činjenica kako najveći posao na svjetskoj sceni i nastupe na najvećim stadionima još uvijek imaju „Rolling Stonesi”, „U2″ ili Bruce Springsteen, a to su zaštitni znakovi rock and rolla još od šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zato sam predsjednici Republike Hrvatske, kada smo primali nagradu, kazao kako je naša zahvala upućena u ime svih rokera, velikih i malih sastava ili garažnih bendova, odnosno svih onih koji teže uspjehu. Nama su se ostvarili svi naši snovi i zahvaljujemo Bogu što je tako.
