I Medena zemlje, egzotičan makedonski dokumentarac, privukao je prekobrojnu publiku u Kino Zonu. I dok su neki sjedili jedni na drugima, bilo je naravno i onih kojima nije sjelo gledanje te surove priče o medarici Hatidži iz turske enklave koja živi usred ničega, a živi od meda kojeg pravi na gotovo prapovijesni način.
Pčele su preživjela 80 milijuna kuna, a bez pčela nema života, kazala je nakon projekcije filma izv.prof.dr.sc. Janja Filipi sa sveučilišnog Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu. To bi zapravo i bila poruka filma u kojem medarica nakon što joj je ljudska pohlepa uništila pčele, ipak nalazi onaj roj u kamenu od kojeg je sve počelo i koji nastavlja novi životni ciklus. U razgovoru kojeg je vodio doc.dr.sc. Mario Županović, drugi gost, Zlatko Elveđi, predsjednik Udruge pčelara Dalmatin ukazao je kako nema straha da je pravi med zatrovan pesticidima jer pčele ugibaju prije nego donesu to u košnicu. Zanimljiva su istraživanja o životu pčela, njihovoj organizaciji rada pa čak i o plesu pčela, o kojima je govorila dr. Filipi. Kao i najava Elviđija kako će u travnju nakon četiri godine sedam dalmatinskih medova dobiti oznaku hrvatske izvornosti.
Hatidža ostaje sama s vjernim psom na putu prema starom roju pčela
Takav je i med kojeg je pravila madarica Hatidža, držeći se pravila o tome da pola treba ostaviti pčelama, a samo polovicu njihovog meda, čovjek može uzeti. Njezini privremeni susjedi, nomadi, htjeli su sve, odmah i više nego što pčele mogu dati da bi zaradili. I napravili su poremećaj u prirodi, kojeg je navjestila nepokretna stara Hatidžina majka, jer im se razboljelo 50 teladi.
Hoće li članovi Akademije prepoznati poruke Sjevernomakedonskog kandidata za Oskara, kao što su to vidjeli i Medenu zemlju nagradili na Sundanceu, festivalu nezavisne filmske produkcije.
