U doba korone u znanstvenoj i stručnoj zajednici, kao i među informiranom javnošću, otvorila su se pitanja o mogućoj povezanosti lošijeg ishoda bolesti Covid-19 kod pacijenata s povišenim krvnim tlakom, a koji se liječe s ACE ili ARB inhibitorima.
Na ta pitanja za naš portal odgovara ugledni zadarski kardiolog dr. Antun Zoran Savić:
– Činjenica je da su kardiovaskularne bolesti u bolesnika s Covid-19 najveći faktor rizika za teži tijek i ishod bolesti. Iz relevantnih studija jasno je vidljivo da bolesnici s težim tijekom bolesti u 30 % slučajeva boluju od hipertenzije, šećerne bolesti u 17 % slučajeva, koronarne bolesti u 10 % slučajeva te cerebrovaskularne bolesti u 5 % slučajeva. Respiratorne bolesti poput kronične opstruktivne bolesti pluća u puno manjoj mjeri predstavljaju predisponirajući faktor za razvoj težeg oblika bolesti, što djeluje zbunjujuće, ali je istinito.
Virusi su čestice na granici između živog i neživog. Ne sastoje se od stanica, nemaju svoj vlastiti metabolizam, ali se mogu razmnožavati. Za to im je potrebna živa stanica nekog drugog organizma kojeg virus tretira kao svog domaćina. Domaćini mogu biti bakterije, biljke, cjelokupni životinjski svijet i naravno ljudi.
Tako se, primjerice, koronavirusi svojom membranskom bjelančevinom, nazvanom S-antigen (od engl. Spikes=izdanci, šiljci), koja strši van ravnine membrane stvarajući strukturu poput krune pričvrste na stanične receptore. S-antigen koronavirusa ima afinitet vezanja za receptore na stanicama dišnog epitela, točnije za molekule angiotenzin-II pretvorbenog enzima (ACE-2, angiotenzin-II converting enzyme).
Oko 200 milijuna ljudi diljem svijeta koristi ACE inhibitore i ARB (izravne blokatore AT1 receptora) u liječenju hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti i šećerne bolesti. Treba napomenuti da se radi o visokovrijednim lijekovima koji su svojim mehanizmom djelovanja spasili milijune života.
ACE inhibitori i ARB povećavaju broj ACE 2 enzima u staničnoj membrani (što je u osnovi jedan od mnogih poželjnih učinaka tih lijekova). Znanstvenici povezuju povećanje broja ACE 2 receptora s povećanim rizikom od obolijevanja Covid-19 kao i težim ishodom bolesti sve do smrti. Razlog tomu jest činjenica da se upravo na ACE-2 receptore vezuje virus SARS-Cov-2, koji uzrokuje bolest Covid-19. Takva hipoteza izazvala je zabrinutost medicinske struke kao i javnosti s obzirom na velik broj ljudi koji piju navedene lijekove.
Priča nije tako jednostavna.
Kod SARS virusa (iz 2003. godine), koji također napada stanice putem ACE 2 receptora, uočeno je da su oštećenja pluća manja kod povećanog broja ACE 2 receptora što je suprotno hipotezi o njihovoj eventualnoj štetnosti kod Covid-19.
Ovo stvara zabunu i traži objašnjenje.
Virus putem ACE 2 receptora u stanicu injektira svoj RNA (genetski materijal) koji reprogramira stanične strukture i prilagođava ih svom vlastitom razmnožavanju. Mnoštvo novostvorenih virusa napušta stanicu i napada susjedne stanice šireći zarazu.
To logično pogoršava infekciju. Da li je baš tako?
Kada COV 2 napadne stanicu s povišenim brojem ACE 2 receptora tada se i više virusa naseli na stanicu, ubrizgaju svoj genetski materijal tj. RNA i doslovno zatrpaju stanicu domaćina koja potom gubi sposobnost umnožavanja virusa. Stanica je iscrpljena i umire zajedno s virusima koji su se u njoj umnožili i tu se njihovo širenje zaustavlja. Slikovito prikazano možemo zamisliti čopor gladnih vukova koji love malu lovinu, primjerice zeca. Njihov gubitak energije u lovu je velik i nepovratan, a ulov mal i neće ih nahraniti. Naposljetku uz zeca, ugiba i čopor.
Pitanje o ukidanju ili nastavku terapije ACE inhibitorima ili ARB time postaje vrlo složeno, s jedne strane su dokazi koji upućuju na moguće negativno djelovanje takvih lijekova, a s druge na njihove dobrobiti. Sve do sada objavljenje studije nisu dovoljno opsežne i detaljne da bi opovrgnule ili potvrdile ove teze što je razumljivo s obzirom na to da je Covid 19 nova pošast.
Zaključno, potrebno je dulje vrijeme i veći broj studija kako bi se iznjedrili znanstveno potvrđeni dokazi o postojanju ili ne postojanju povezanosti navedenih lijekova i Covid 19 zarazom.
Dok znanstveno potvrđeni odgovori na ova pitanja ne stignu ja pacijentima s nekompliciranim hipertenzijom (onom koji još nema posljedica poput kardiomiopatije ili koronarne bolesti) radije prepisujem lijekove za hipertenziju koji pripadaju drugim grupama, ne ACE-i ili ARB.
Onima koji imaju komplikacije hipertenzije ne ukidam ACE inhibitore, osobito ne ARB, jer je rizik za ozbiljne komplikacije primarne bolesti (kardiovaskularne bolesti) mnogo veći od rizika koje donosi potencijalna zaraza Covid-19.
Proći će i ova pandemija kao i sve dosadašnje. Kada bismo imali više “obavještajnih podataka”, dobivenih pomoću masovnog testiranja, intervjuiranja testiranih i njihovog dugoročnog i retrogradnog praćenja – bili bismo pametniji. Očigledno je da je to vrlo kompliciran, skup, sofisticiran posao koji ne mogu obaviti niti najbogatije i najorganiziranije zemlje svijeta. Nije isključeno da pandemija iznenada prestane kao što je i 2004. godine bio slučaj sa SARS epidemijom i mnogim drugima u povijesti.
U konačnici, virusi ne mogu živjeti bez domaćina, a s imunološki očuvanim organizmom mogu ostvariti suživot. Napadnuti organizmi imaju mehanizme adaptacije i sposobnost postupnog uklanjanja neprijatelja. Najvažnije je pridržavati se mjera koje propisao Nacionalni stožer civilne zaštite. One su racionalne i prilagođene našim mogućnostima kao države i društva u najboljoj mogućoj mjeri. Moramo čuvati sebe i svoje najbliže te biti orijentiran ka globalnom ozdravljenju.
