Zadranka Mikela C. ispričala je portalu Telegram priču o tome što je sve proživljavala zadnjih mjesec dana otkako joj je mama kao teški onkološki bolesnik iz Zadra stigla u Zagreb na propisanu terapiju zračenja na Jordanovcu.
Kako je stigla baš na dan velikog potresa u Zagreb, taj se odjel s Jordanovca zbog štete na bolnici preselio na Rebro, a ona je izgubila svaki kontakt sa svojom liječnicom. Nakon nekoliko tretmana stanje joj se rapidno pogoršalo, te su je s hitne upućivali na liječnicu do koje nikako nije mogla doći. Sljedećih mjesec dana nije bila ničiji pacijent i bila je prepuštena sama sebi. Kći Mikela pokušavala joj je olakšati lijekovima koje je mogla kupiti u ljekarni bez recepta, te je tek prije nekoliko dana uspjela majci pronaći novu liječnicu.
– Najprije je terapija bila odgođena jer se u potresu pomaknuo stroj, pa su taj odjel preselili na Rebro. Nakon tri dana javili su joj da može krenuti s terapijom, međutim nakon četiri tretmana, opće stanje joj se drastično pogoršalo. Osjećala je izrazitu mučninu, iskašljavala je krv, te je dobila povišenu tjelesnu temperaturu. Uspaničila sam se i nisam znala što bih. Zvali smo hitnu. Nakon dva sata su došli po nju i u zaštitnim je odijelima odvezli u bolnicu.
Primila je infuziju i testirali su je na COVID -19 s obzirom na to da je imala temperaturu. Nakon cijelog dana provedenog na hitnoj, negdje pola sata iza ponoći dovezli su je na ležaju ispred zgrade u kojoj živim, te sam sišla po nju. Djelatnik hitne mi je samo rekao da mama mora u samoizolaciju. Nikakve upute nam nije dao, niti ju je prije toga itko pitao s kime živi i ima li uopće uvjete za samoizolaciju.
Na nalazima koje je dobila pisalo je da će nam rezultate na COVID testiranje javiti telefonom. Prošla su tri dana, a mi i dalje nismo imali rezultate. Ne možete ni zamisliti koji je to bio stres jer mama zbog svoje bolesti spada u rizičnu skupinu. Pokušavala sam stupiti u kontakt i s njezinom liječnicom na Jordanovcu. Dobivali smo različite informacije. Jedni su govorili da je u hitnom timu, ali da nije trenutno u smjeni, a drugi da je na godišnjem. I najveći je problem bio taj, što nas nitko nije obavijestio tko je preuzeo njezine pacijente i najvažnije, kome se mogu obratiti za pitanja vezana uz liječenje i stanje moje majke koja je osjećala jake bolove i kroz dan dobivala i dalje temperaturu.
Na kraju sam otišla u ljekarnu i kupila Lupocet na svoju ruku kako bih joj skidala temperaturu i umanjila bolove. I jedino što sam mogla jest kupovati lijekove do kojih mogu bez recepta jer do doktorice nismo mogli. Na kraju sam nazvala maminog doktora u Zadru i on je rekao da ne može ništa, da zovem hitnu te da barem vidimo što je s nalazima na koronu. Nakon tri dana otkako su je s hitne poslali u samoizolaciju, otišla sam na odjel gdje je mama zaprimljena i testirana te pitala što je s tim rezultatima i kada ih možemo dobiti. Djelatnica je rekla “ako vas nisu nazvali, vjerojatno je negativno”. Tek kasnije popodne dobila sam telefonski poziv da je nalaz negativan i mama je upućena da nastavi sa zračenjem.
Naručili su je na radiologiju u utorak, 14. travnja ujutro, a na red je došla tek nakon tri sata čekanja. Vani je bilo hladno i padala je kiša. Mama je ušla u čekaonicu gdje je bilo još sedmero ljudi koji su čekali terapiju, a u prolazu ispred ih je bilo još petero, a svi oni koji nisu stali u čekaonicu čekali su na vanjskom dijelu, po vrlo hladnom vremenu. I ne moram reći da se nije pazilo na preporučeni razmak od dva metra jer je čekaonica predviđena za maksimalno pet osoba.
Predzadnji dan njezine terapije još uvijek nije imala liječnika i nismo znali kako će se vratiti kući u Zadar jer joj je njezin liječnik trebao naručiti sanitet, a da ne kažem da joj treba i za propisivanje lijekova protiv bolova i za spavanje jer nisam sigurna da može taj Lupocet piti više od tjedana dana.
Na kraju sam se obratila prijateljici koja svakodnevno odlazi na presice u stožeru, te je ministru Berošu predstavila naš problem. Nakon toga, kao i mojeg konstantnog zvanja i obilaska bolnice, rečeno nam je da se javimo na Rebro. Pokupila sam mamu nakon te predzadnje terapije i čekala na razgovor s liječnicom. Primila nas je na kraju pulmologinja Kristina Krpina. Objasnili smo joj situaciju i rekli da se mama sa svojom liječnicom zadnji put čula 18. ožujka dok je još bila u Zadru, te da joj se u međuvremenu zdravstveno stanje pogoršalo. Liječnica ju je pregledala, uputila na daljnje pretrage, odgovorila nam na sva pitanja, te nam rekla da će ona od sad voditi liječenje moje majke.
