U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” bilo je rječi o bračnoj i obiteljskoj duhovnosti iz Direktorija za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj.
Direktorij za obiteljski pastoral nas uči da je bračno zajedništvo dvoje kršćana zajedništvo u ljubavi. Ljubav je dar kojim su obdareni i ona je istodobno njihov zadatak. A ljubav može biti produbljena i očuvana samo od Ljubavi, i to one Ljubavi koja je »izlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan« (usp. Rim 5, 5). Osobitu važnost u zajedničkom životu ima stoga bračna duhovnost. Bračna duhovnost označena je životom udvoje i utjelovljena je u antropološku stvarnost muškarca i žene. Ovakva duhovnost bračnih drugova, koja otkriva, vrednuje i živi nadnaravnost naravnih datosti bračnog i obiteljskog života, nije shvaćena kao »život duše« pojedinih osoba u braku, nego u smislu biblijskog govora o »životu prema Duhu« (usp. Gal 5, 25) i upravo kao takva izražava značenje koje Bog pridaje braku u povijesti spasenja.
Život udvoje postaje način spašenosti u Kristu te put posvećenja kršćanskih supružnika. Prvotna askeza supružnika, prema tome, ide za nadilaženjem svega onoga što ih udaljava jedno od drugoga, teži iskrenom samoprijegornom praštanju te zauzetom traženju novih putova dijaloga i uzajamnoga približavanja, osobito u trenucima međusobnog nerazumijevanja. Svoje predanje bračnom drugu kao Kristu supružnici hrane, produbljuju i obnavljaju na osobit način nedjeljnim slavljenjem Kristova vazmenog otajstva. Iz novog saveza Krista i Crkve izranja i ženidbeni savez kršćanskih supružnika i u tom se savezu trajno obnavlja i učvršćuje. U euharistijskome slavlju, prinosom kruha i vina, kršćanski supružnici snagom primljenih sakramenata, kao krsni svećenici, prinose svoju bračnu ljubav i vlastita tijela, uključujući i svoje nedostatke i slabosti; donose i svoje zajedništvo, sve članove svoje obitelji, obiteljske radosti, nade i strepnje, sve svoje potrebe – svoj svagdanji život. Prinoseći to u euharistijskim darovima kruha i vina, zazivaju Božju ljubav nad sva područja i sve dimenzije svojega osobnog, bračnog, obiteljskog i društvenog života, kako bi se po posvećujućem djelovanju Duha Svetoga očitovala otkupiteljska snaga i svetost Kristove prolivene krvi, te mo
i slava uskrsne preobrazbe.
U euharistiji se, kao na svojem izvoru, bračna i obiteljska ljubav osvježava, hrani i jača, te preporođena u Kristovu otajstvu postaje kvascem civilizacije ljubavi. Zajedničko sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji i blagovanje euharistijskoga kruha i vina hrani i obnavlja bračnu ljubav i uzajamno bračno predanje. Hraneći se kruhom sebedarja, kršćanski supružnici postaju dionicima Trojstvenog života, te bivaju zahvaćeni unutartrojstvenom ljubavlju – Duhom Svetim, te i sav svoj svakodnevni bračni i obiteljski život pretvaraju u Duhovno bogoslužje, kao Bogu ugodan prinos (usp. Rim 12, 1). Euharistija je, naime, središte preobraženoga svijeta. Ona je stvorena stvarnost prožeta Duhom Svetim, stvorenje u potpunosti oslobođeno pokvarljivosti i suobličeno Kristu uskrslomu, središte od kojega započinje uskrsna preobrazba, hrana i popudbina onih koji su se usmjerili prema uskrsloj eshatološkoj stvarnosti.
Euharistijski kruh i vino, snažni simboli svega ljudskog života te obiteljskog zajedništva, pripadaju stvorenoj stvarnosti koju je u potpunosti prožela snaga Kristova uskrsnuća te su već postali nova stvarnost: Tijelo i Krv Kristova. Njih dvoje postaju jedno tijelo i sakrament sjedinjenja Krista i Crkve. Njihovo tjelesno sjedinjenje postaje izričajem Duha i uzvišeni oblik komunikacije u kojemu se osoba daruje i prima drugu osobu kao dar od Boga. Bračno zajedništvo postaje mjestom aktualizacije i nagovještaja Trojstvenog zajedništva. Rađanje postaje radosno sudjelovanje u djelu stvaranja.
Bračna se ljubav oslobađa »robovanja i pokvarljivosti«, svih posljedica grijeha, te bračni drugovi i sve ono što je s njima povezano, postaju dionicima »slobode i slave djece Božje« (usp. Rim 8, 21). Svoje kršćansko poslanje bračni drugovi i kršćanska obitelj vrše snagom kraljevskoga služenja. Njihova je odgovornost da traže Kraljevstvo Božje na različite načine »baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu«. Kršćanski supružnici grade Kraljevstvo Božje i ostvaruju svoj poziv na služenje rađanjem i odgojem djece, očitujući i svjedočeći vlastitim životom svetost i nerazrješivost ženidbenog veza, potvrđujući i postojano se boreći za pravo i dužnost roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu s vlastitom savješću te za djelotvorno i dosljedno priznanje toga prava od drugih odgojnih čimbenika, i napokon braneći dostojanstvo i autonomiju obiteljske zajednice u društvenom životu.
Njima pripada pravo osnivanja udruženja s ostalim obiteljima i ustanovama da bi ostvarili svoja prava i da bi se stvorili uvjeti u kojima mogu ispunjavati svoje bračno i obiteljsko poslanje.
