Ususret lokalnim izborima ekipa Nove TV u sklopu serijala “Život u Hrvatskoj” obilazi velike i male gradove, a večeras je na red došla zadarska priča koju prenosimo u cijelosti.
Bog je stvorio čovjeka, a Zadar, reći će Zadrani, košarku.
“Zadar baš ima onaj malomišćanski pristup košarci, na pijaci, u kafiću, svaki telefonski poziv, kad je prijenos Zadra, to se gleda”, kaže sportski novinar Branko Tabak.
Sportski duh grada ogleda se na Višnjiku. Svaki dan se na ovim terenima i stazama “znoji” oko četiri tisuće ljudi.
A toplinu zadarskoga zalaska osjetio je još 60-ih godina Alfred Hitchcock. Ovdje Sunce, najljepše na svijetu, uranja u more. Mamac je to i za turiste. I u korona sezoni ostvareno je gotovo 900 tisuća noćenja. Iako se na avio goste ove godine nije moglo računati.
“Ove godine je trebalo biti 1,1 milijun, međutim, ove godine smo odradili 120.000, dakle 15 posto prošlogodišnjeg prometa”, kaže direktor zadarske zračne luke Josip Kilšmanić.
I kruzeri su se ovoga ljeta mogli pobrojati na prste jedne ruke. Ali, Zadar ima jednu od najsuvremenijih luka u Hrvatskoj.
“Mi smo kolateralne žrtve apsolutno krive politike grada”
“To znači da je trajektni dio odvojen od putničkog dijela brzobrodskih linija, da tako kažem, i da imamo direktan spoj na autoput”, kaže Robert Skifić, direktor lučke uprave Zadar.
Omogućila je to cesta, takozvana “Kalmetina”. Duga 17 i pol kilometara. Čija gradnja je jedna od najskupljih u državi. O željeznici s druge strane, peti po veličini grad u Lijepoj našoj, može samo sanjati. Kao što je danas priča o mirnom životu u srcu grada, tek san.
“Ja sam šokirana kako je gradska vlast dozvolila da se ovo pretvori u ljetnu spavaonicu. I tulumarenja. I mi smo kolateralne žrtve apsolutne krive politike grada iz razloga što je grad umro”, kaže Jelena Maletić, stanarka zadarske gradske jezgre.
“Razlika je nebo i zemlja. Nebo i zemlja, prije je dosta ljudi živjelo po Kalelargi. I dućani su živnuli bili i sve, a sad je sve to. Valjda korona, valjda kriza, što? Tko će to znati”, kaže Valentino Grdović, djelatnik gradske čistoće Zadar.
“Ovaj grad zaslužuje više”
A plana za revitalizaciju stare gradske jezgre naprosto nema. Život se seli izvan srca grada, a u posljednjem desetljeću Zadar ima više novih kvadrata od ostatka Dalmacije ukupno.
U Gradu tvrde to što prolazi Zadar, prolaze i drugi gradovi na obali. A “spiritus movens” mnogih dobrih zadarskih priča, kaže: “Ovaj grad zaslužuje više”.
“Sve što se dobro događa u Zadru, dobro je, i ja to podržavam. Fali nam ta nekakva energetska injekcija, u kojoj bi mi postali po nečem malo drukčiji, posebniji i dali malo više sebe u svoj identitet, a da to nisu samo košarka i klapa Intrade. U tom smislu”, rekao je Neno Stojaković, scenograf i organizator kulturnih manifestacija.
Rješavanje jednog problema otvara drugi
Ono što je golom oku vidljivo, obnovilo se novcem iz europske blagajne. Novi sjaj dobili su bedemi koje štiti i UNESCO. Obnavljaju se Kneževa i Providurova palača. Nedavno je i otvorena šetnica na Muraju. Umjesto automobila, tu su šetači. Pa je otvoren još jedan gradski problem. Nedostatak parkirališnih mjesta.
“Evo ja tu u gradu i radim. Dakle, ujutro parking mogu naći, popodne već ne mogu, pogotovo po ljeti”, kaže Doris Džaja iz Zadra.
Iz Grada obećaju da će se do 2022. i taj problem riješiti. A problem koji se godinama ne rješava, projekt je Regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Dok je smeće na čekanju, neki projekti ne čekaju.
Zbog utrke “Wings for life” za Zadar se čuje i u svijetu.
A zbog milenijskog skoka s rive smještaj u gradu “bukira se” mjesecima prije. U jednom od pet i pol tisuća apartmana.
No, grad koji namjerava živjeti od turizma, strategiju turizma nema. Mladi poručuju da nedostaje i kulturnog sadržaja. Ali i radnih mjesta. Trenutačno je bez posla 2310 ljudi. Radna mjesta u industriji rak su rana Zadra. Grada koji još uvijek čeka poslovnu zonu. Ali budućnost ima.
Mladi se bave budućnosti: U školi uče o robotici, električnim vozilima…
“Ovo je pobjednički projekt natjecanja koje se baziralo na borbu protiv lažnih vijesti”, kazao je Gabrijel Krišto, učenik strukovne škole Vice Vlatkovića iz Zadra.
A fake news nije da se u ovoj školi rađaju svjetske ideje.
“Često idemo i unaprijed. Eelektrična vozila, robotika, cijeli niz stvari, tehnologija u kojima probamo predvidjeti što će našem tržištu rada trebati kroz četiri pet godina, koliko treba da školujemo naše učenike”, kaže Tihomir Tomčić, ravnatelj škole. Svi oni ostat će u Zadru budu li imali uvjete.
Zadranka u Norveškoj: “Grad Zadar je u vlasništvu Kalmete”
Stresa zbog straha od neizvjesnosti, Matea, kaže, više nema. Zadar je zamijenila Oslom. Nedostaju joj i grad i ljudi, ali politika grada natjerala je da spakira kufere.
“Ike stres, znači bez stresa, nema u njih brate stresa, oni se brinu o ničemu”, kaže Zadranka u Norveškoj.
“Grad Zadar je u vlasništvu Kalmete, grad Zagreb je u vlasništvu Bandića. Ti ljudi, mi znamo da to nešto ka ne valja, ali evo dobro je, napravio je šetnicu, pa mislim napravio je s našim novcima”, dodaje Matea Ljubanović.
“Svaka čast lukama, cestama, i sve šta imamo. Nećemo se sad hvaliti da imamo trajekt, to je isto kao da se hvalimo da imamo vodu. Idemo korak dalje. Živimo u raju koji zaslužuje puno više. I on će nam dat puno više, ako dovoljno tu biljku zalijemo vodom. Onda će ona bolje procvjetat. Mi jednostavno njoj dajemo onoliko koliko joj je treba da ne krepa”, kazao je Stojaković.
“Grad bez ljudi nije grad”
Zadar je grad bogate povijesti i kulturne baštine, ali nedostaje li mu kulturnih sadržaja, pitala je reporterka Dnevnika Nove TV Sanja Jurišić zadarsku glumicu Tamaru Šoletić.
“Kultura teško diše, i ne samo zbog pandemije”, kaže glumica te dodaje kako kulturnih akcija ima i poziva ljude da ih češće posjećuju.
Da ste političarka, što biste napravili za bolji život Zadrana, pitala je Jurišić. “Treba vratiti život u centar grada, skoro ga nema. Zadar je prekrasan grad, ali usudit ću se reći malo je šminkerski – pun je forme, a malo sadržaja. Grad zjapri prazan, mislim na centar, poluotok, pun je praznih poslovnih prostora, koje ožive u šestom mjesecu i zaspu zimski san u listopadu. Grad bez života nije grad, grad bez ljudi nije grad”, kaže Šoletić te ističe da je odgovorna gradska vlast jer je to njihov posao.
“Gradska vlast je odgovorna jer je to njihov posao, mogli smo učiti od Dubrovnika i Venecije – lijep grad, a u njemu života nema. Treba prostore dati u najam ljudima koji se neće koristiti njima samo u ljetnim mjesecima”, zaključuje glumica.