Zadranka Melika Popović objavila je prvu zbirku poezije “Na podlozi od osrčja” u izdanju Diligo-liber (Zagreb).
Rođena u Zadru, gdje živi i djeluje. Svoje poetske radove Melika Popović objavljuje u zajedničkim međunarodnim zbirkama i na internetskim stranicama. Nastupala je na mnogobrojnim kulturnim i humanitarnim događanjima, od “Stop nasilju nad ženama”, “KvartArt”, za “Down sindrom” Zadar, itd. Članica je Udruge književnih stvaralaca “Riječi iznad svega” iz Zadra. Za naglasiti je da piše i na idiomu mjesta Neviđane na otoku Pašmanu.
RECENZIJA:
Poezija pisana oštricom žileta
Autora poput Melike Popović prvi puta sam imala priliku čitati i moram priznati, napisati osvrt na ovu zbirku čiji naslov već zove na pažljivo iščitavanje, bio je pravi izazov. Secirati ovakve misli i zapise, a bez da to pretvorim u duboko psihološko razmatranje, zadatak je za koji sam imala dojam kako mu nisam dorasla. Nakon pročitanih na tisuće pjesama i stotine zbirki pjesama, mislila sam da me malo toga može iznenaditi.
Potpuno navikla na sve vrste ljubavne poezije, ostala sam zatečena britkošću, odrješitošću, pa čak i u nekim trentcima i hladnoćom napisanog. Autorica u nekim trenutcima djeluje kao da se odvaja od svih emocija u trenutku stvaranja, štoviše imala sam osjećaj na trenutke kao da joj pjesma služi kao oružje kojim vraća nanesenu joj bol.
* * *
Pažljivo čitajući par puta iznova zbirku Melike Popović, iz oštrice žileta kojim sam imala osjećaj da piše, proviruju meka pera koja kao da su se otela kontroli i ispisala skoro neprimjetno, nježnost. Te kratke, ali beskrajno sadržajne pjesme prelaze tako u neku dimenziju stvarajući potpuno drugačiju sliku iste pjesme.
* * *
Zbirka podijeljena u 4, nazvala bih ih ciklusa, čitanjem svakog od njih prodire sve dublje u um čitatelja i ne ostavlja prostor za površan pristup. Melika kao da upotrebljava obrnutu metaforu i uvlači nas u svoj svijet i život tražeći način kako da pošalje poruku bez da je svjesno napiše, tjerajući nas zapravo na razmišljanje.
* * *
Književno umjetnički stil koji je autorica, mogu slobodno reći stvorila svojim stilom pisanja, čini je jedinstvenom na našim prostorima. Ona je pjesnikinja koja je stvorila vlastiti jezik ljubavi vješto preplićući bijes, nježnost, ljubav i oprost.
* * *
Potpuno autentična, Melika se odmaknula daleko od tradicionalne poezije i tako stvorila sjajnu književnu cjelinu. Nakon čitanja ovog po meni doista vrhunskog djela, mogu reći kako su njezina osobna iskustva pretočena u stih rodila u meni potpuno nove osjećaje, kako intimne tako i književne prirode.
Cijela zbirka ostavlja puno prostora za naknadne emocije i svakako je ne bih preporučila kao djelo koje ćete čitati jednom i odložiti na policu, dapače, namijenila bih je ozbiljnom zaljubljeniku u poeziju koji će je koristiti kao svojevrsnu mapu do novih spoznaja, jer taman kad je pročitate do kraja shvatite da kraj ove zbirke ne postoji i krećete ga tražiti od početka.
* * *
“Moj si spas,
za početak i kraj.”
