Preuređeno izdanje Muraja u novu zadarsku šetnicu i revitalizacija dijela bedema, upisanih na listu svjetske baštine UNESCO-a, donijeli su vrijedna otkrića prošlosti tog obrambenog sustava kojeg je gradila Venecija.
Kao i na samom početku gradilišta, kada su arheološke sonde dale nove i očekivane nalaze, tako nam je neplanirani dio zadarske prošlosti na drugom kraju Muraja, otkrila i protumačila arheologinja i povjesničarka umjetnosti Barbara Peranić. Ona je u ime Konzervatorskog odjela bila aktivni sudionik projekta o kojem je našu zamolbu izvjestila javnost.
“Arheološkim istraživanjima na Muraju, u sjeverozapadnom dijelu grada između današnje kuće Špralja i kuće F. Drioli Salghetti, otkrivena je masivna struktura zidina iz 16. stoljeća čiju jezgru čini zid srednjovjekovne utvrde Kaštel. Istraživanja je provela tvrtka Arheolog d.o.o. iz Ugljana u sklopu radova na rekonstrukciji Ulice bedemi zadarskih pobuna.
Utvrđena je točna linija pružanja renesansnih zidina s pozicijom na kojoj se lomi i skreće prema zapadu, te otkriven sustav potpornih zidova (kontrafora) od kojih su dva para, uz ugao zidina, povezana svodovima. Potvrđena su i dosadašnja saznanja da su dijelovi tada već napuštene utvrde Kaštel inkorporirani u novi obrambeni sustav.
Ove masivne strukture nalazile su se odmah ispod asfalta ceste, na više su mjesta probijene vodovodnim i električnim instalacijama, a na jednom dijelu očuvan je kameni rubnjak poštanske ceste.
Srednjovjekovni zid utvrde Kaštel sa izvornim vratima vidljiv je u vrtu u donjem dijelu današnje kuće Špralja, odakle se pruža prema sjeverozapadu i prema maketi Zadra iz 16. stoljeća (čuva se u Pomorskom muzeju u Veneciji) završavao je četverokutnom kulom sa kruništem na vrhu. Iako je pod ulicom uništen raznim instalacijama, u dubini je dobro sačuvan i jasno je da se radi o nastavku zida otkrivenog prilikom istraživanja ostataka Kaštela u drugoj polovici 20. stoljeća.
(crtež iz Klaić-Petricioli, Zadar u srednjem vijeku). Zidan je većim pravilno slaganim priklesancima.
S južne strane na taj se zid u 16. stoljeću naslonio ugao novih zidina sa sustavom kontrafora među kojima su formirane lučno nadsvođene prostorije na dvije etaže. Gornja prostorija visine 1,94 m, čiji je svod uništen gradnjom poštanske ceste, na vanjskom zidu prema moru ima malu četvrtastu puškarnicu. Donja niska prostorija (visine 1,65 m) sa zemljanim podom potpuno je zatvorena.
Ovakav je sustav poznat u renesansnom fortifikacijskom graditeljstvu kao casamatta – nadsvođena prostorija u debljini zida korištena kao puškarnica (u ovom slučaju) ili toparnica, odnosno skladište, čemu je vjerojatno služila donja prostorija. Zanimljivost zadarskog primjera je u katnosti casamatta, kao i u naznaci da je isti sustav, na što upućuje očuvani dio svoda, postojao i između sljedeća dva kontrafora. Taj dio nije bilo moguće istražiti jer se nalazi pod ogradnim zidom i u dvorištu kuće F. Drioli Salghetti. Uz činjenicu da je s vanjske strane zidina bilo more jasno je da je ovaj sustav kontrolirao širi prostor Zadarskog kanala pred ulazom u luku.
Uski prostor ispred dvoetažne kazamate istražen je do dubine od 5,30 metara, na kojoj se za plime pojavljivalo more. Tu je otkriven splet kasnoantičkih i rimskih zidova koji se pružaju ispod poda donje prostorije kazamate i pod temelj zida utvrde Kaštel. Zbog malog prostora i nemogućnosti širenja sonde nije se moglo točno utvrditi o kakvoj se građevini radi.
Na isti zid utvrde Kaštel sa sjeverne strane naslanja se zid bedema u nastavku bastiona Kaštel, podržan široko razmaknutim masivnim kontraforima koji, za razliku od onih povezanih svodovima, izvorno nisu bili vidljivi, već zatrpani zemljanim nasipom. Vanjska linija ili lice zidina prekinula je zid utvrde Kaštel i obuhvatila sve opisane strukture jedinstvenim pokosom, zidanim pravilno uslojenim klesancima.
Arheološki materijal pronađen na ovom prostoru čine ulomci glaziranog keramičkog posuđa, nešto ulomaka rimske keramike. Uz ulomak freske i mozaika nađani su ostaci staklenih predmeta, te metalni nalazi: novčići, brončani križić, igle.
Po dovršetku istraživanja vodovodne instalacije su izmještene van zidanih struktura koliko je god bilo moguće, te je čitava sonda pažljivo i postupno zatrpana.
Zbog uskog prostora među stambenim zgradama i hotelima, velike dubine i smještaja razne infrastrukture, nalaz nije bilo moguće prezentirati in situ. Stoga je kao metoda odabrana parterna prezentacija – u pločniku Muraja kamenim kockicama ocrtana je točna kontura rasprostiranja porušenih zidina. t..”, napisala je konzervatorica Peranić uz napomenu kako je za struku, investitore i arhivu napravljena temeljita foto, video i arhitektonska dokumentacija.
