Trećeg dana “Restrospektive karnevala” na Radiju 057 Đulija Milin iz Sali predstavila je saljsku karnevalsku skupinu, neslužbenog imena Seksolete. Ime skupine mijenja se svake godine ovisno o maskama, a Seksolete su se predstavljale na Karnevalu 2006. godine, pa je tako i ostalo neslužbeno ime.
Njihova “slobodnjačka” udruga žena iz Sali ove godine obilježava 23. obljetnicu postojanja. Đulija je u tu udrugu došla 2003. godine.
– Naša Snježana, koju zovemo Big Mama, pokrenula je ekipicu koja će se predstaviti na Saljskom karnevalu, za kojeg su inače bile karakteristične pojedinačne maske. Mijenjamo se dosta, dolazimo, odlazimo, ali uvijek nas je negdje oko 20-ak. Ako dođe netko u goste i poželi nam se pridružiti na godinu dana, slobodan je, rado!
Osim karnevala, ova saljska udruga bavi se i folklorom.
– Amatersko kulturno-umjetničko društvo “Sloga” kroz koje djelujemo njeguje saljski folklor. Održavamo našu tradiciju, plešemo, družimo se, a ponajviše povodom Saljskih užanci i poneke otočke smotre.
Kako izgleda saljska priča pripreme maski?
– Tradicionalno se okupimo 8. siječnja kada je našoj Milici rođendan, i tada počnemo pričati o našoj ovogodišnjoj maski. Naniže se tu par vikenda, traži se odgovarajuća maska koja će sve zadovoljiti. Dvadesetak dana prije karnevala provodimo skupa u završnim pripremama, kako bi na dan karnevala bile u potpunosti spremne. Krenemo s glazbenom podlogom koja je vezana uz našu masku, a naša Dragica nam pošalje jednu malu pošalicu, tj. (uvijek inovativan!) tekst za predstavljanje. Tih 20 dana priprema je nešto najljepše, pravi mali party. Ludilo, “svi za jednog jedan za sve”!
Đulija se prisjetila 2007. godine i njezine omiljene maske – Kokete u koju je uloženo puno truda i vremena. Uz napomenu da niti jedna nije manje vrijedna.
– Haljine su nam bile kao u cancan plesačica, bilo je tu jedno 15 metara robe, satena, volana… To se šilo, paralo! A tek nastup na pozornici…, prisjeća se naša sugovornica Đulija koja jedva čeka karneval u 2022. godini.
Budućim karnevalima veseli se i Šime Stojak iz vrških maškara. Kao i svi naši gosti govori nam kako je tužno da ove godine nema karnevala i ima samo jednu poruku – neka što prije dođe ta 2022. da sve nadoknadimo!
Za razliku od dosadašnjih karnevalskih skupina koje smo ugostili, ova skupina već dugi niz godina nosi istu, tradicionalnu masku.
– Tradicija maškara u Vrsima stara je preko stoljeća. Zadana tema, koju volimo zvati “Dolazak Vršana na more” prvi put se pojavila malo prije rata, početkom 90-ih godina i nastala iz mjesnih legendi o štrigama po kojima su Vršani poznati i iz legendi o vrškim ribarima koji su lovili ribu na – ne baš legalan – način (smijeh). Maska se izrađuje ručno od prirodnih materijala, koristili smo stare deke, biljce, rogove… Na Zadarskom karnevalu pojavljivali smo se s tom maskom koja je nekako postala naš zaštitni znak, s tim da smo nekada dodavali i druge teme: rimske careve, fratre, inkviziciju i sl., što se uklapalo u našu tematiku. S našom tradicionalnom maskom smo prošli cijelu Hrvatsku: sudjelovali smo na Riječkom karnevalu, nastupali u Ivanić Gradu, Karlovcu, Kašteli, Pagu… I svugdje smo nailazili na pozitivne komentare.
Vršani su prvi put na Zadarskom karnevalu nastupili polovicom 80-ih godina. Kada osim Vršana, Kaljana i Sukošanaca, druga zadarska mjesta još nisu njegovala tu tradiciju.
– Moram istaknuti doba Zadarskog karnevala nakon rata, 96./97. godine, kada je po mom mišljenju doživio svoj vrhunac. Po priči onih starijih, na Forumu je bilo 10 tisuća ljudi. Atmosfera je bila odlična, a sudjelovalo je jako puno grupa, negdje 40-ak, i sve su bile kvalitetne. Tradicija se vraća, ali “na mala vrata”. Mislim da ima jako puno prostora populariziranju karnevala u Zadru i cijeloj županiji. To je zaista specifičan oblik zabave i bilo bi šteta da ponovno ne zaživi u tom obliku, ističe Šime.
Vrsi će do kraja tjedna otvoriti online natječaj za najbolju masku, u kojem će svatko moći poslati neku svoju “maškaranu” sliku, a slika s najviše lajkova osvaja nagrade. Zadnji dan poklada objavit ćemo dokumentarni film o povijesti vrških maškara gdje će glavni akteri dati svoje viđenje svega, ali i ispričati svakakve dogodovštine.
– Sjećam se te 1997. godine kada je u našim maškarama sudjelovao jedan lik obučen u svećenika. Jedna gospođa koja je stajala na portunu na Kalelargi ga je uočila i rekla: “Ajme veličasni, možete li mi doći blagosloviti kuću jer sad za Božić nije nitko bio tu”. On je ušao, blagoslovio kuću, izmolio Očenaš, popio bevandu i otišao. Nikad joj nije bilo rečeno da to nije pravi svećenik!
Sutra nastavljamo 057 “Retrospektivu karnevala” uz gošću iz Puntamike i predstavnika Karnevalista sa Stanova!
