Županijski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić-Bakrač napokon je u pisanom obliku zaprimio optužnicu koja je protiv njega podignuta zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje prema županu Božidaru Longinu.
Uoči današnje sjednice Županijske skupštine medijima je poslao priopćenje kojeg objavljujemo u cijelosti:
Sedamnaest dana nakon objave u medijima napokon sam zaprimio optužnicu ODO-a za navodnu “Prijetnju” na koju sam napisao odgovor. Iz slučaju Pina Gjergje i mnogih drugih razvidno je da represivno-pravosudni aparat funkcionira na način da za neke traži način i osnove kako da ih se ne progoni, dok za druge traži način i osnove kako da ih se progoni. Ključ njihovog postupanja je politička podobnost kao u najmračnija totalitaristička vremena, samo što je danas još gore. Jer ne progone se kriminalci već se progoni po nalogu kriminalaca.
U slučaju famoznog kineskog ražnja radi se o satiričnoj objavi na facebooku u kojoj uopće ne spominjem Longina. On i ODO pretpostavljaju da se radi o njemu. Kao što pretpostavljaju da se radi o prijetnji ali ni sami ne znaju u kom smislu, kako sam mu ja to namjeravao nauditi. Osim toga da bi se ostvarilo obilježje kaznenog djela prijetnje ona mora biti odaslana žrtvi (putem poruke, maila ili izravno) i mora postojati namjera da se kod žrtve izazove strah. Ni jedno ni drugo obilježje nije ispunjeno. Nisam imao pojma da Longin kopa po mom facebook profilu i čita objave, nismo prijatelji na facebooku a namjera objave nije bila da izazove strah kod bilo koga već smijeh.
U dvorište su mi bačene bombe, dobivam prijetnje smrću i progoni me represivno-pravosudni aparat a sve zbog mog javnog djelovanja, borbe protiv kriminala, korupcije i klijentelizma vladajuće klike.
Uz priopćenje Pupić Bakrač novinarima je dostavio i poduži odgovor na optužnicu:
Optužnica sastavljena od strane ODO-a Zadar zasniva se na neutemeljenim konstrukcijama i iz iste ne mogu se razabrati osnove sumnje u počinjenje ikakvog kaznenog djela.
U objavi: „Političaru, dužnosniku, HDZovcu sa psećim nadimkom sprema se kineski ražanj” ne spominje se nikog poimenično niti je sadržaj iste podoban za nedvojbeno utvrđivanje osobe na koju bi se taj sadržaj odnosio.
Proizvoljan zaključak gospodina Božidara Longina da se radi o njemu temelji se na kontekstu koji su kreirale osobe koje su mu inkriminirajuću objavu prezentirale na tendenciozan način i to prilažući fotografije na kojoj sam odjeven u majicu koja sadrži karikaturu s njegovim likom i upravo je angažman tih osoba, njihova manipulacija i dovođenje u zabludu rezultirao mogućom uznemirenošću ili nelagodom imenovanog iz čega proizlazi da je odgovornost za spomenuto duševno stanje isključivo na tim osobama.
Takav konstukt prihvaća i Općinsko državno odvjetništvo te ga nastoji potkrijepiti dokazima koji nisu relevantni.
U tom smislu povezivanje majice sa fotomontažom koju sam nosio 23. srpnja 2020. godine na sjednici Skupštine Zadarske županije s mojom objavom na facebooku od 8. listopada 2020. godine zlonamjerna je konstrukcija.
Motiv izrade fotomontaže i mog nošenja te majice na skupštini 23. srpnja 2020. godine je štetan koncesijski ugovor za putničkog dio luke Gaženica s turskim koncesionarom za koji je odgovoran Božidar Longin. On je tvrdio kako ćemo od koncesije dobivati 15-20 milijuna kuna godišnje, a u najuspješnijoj turističkoj sezoni u povijesti RH uprihodovali smo svega 1 814 000 kuna.
Kao političar i javna osoba dužan sam upozoriti na te štetne radnje od strane Božidara Longina i Roberta Škifića što sam i učinio navedenom fotomontažom kao i dodatno na konferenciji za novinare u pauzi skupštine. Kao dokaz da je to istina u spis predmeta sam priložio više članaka iz raznih medija koji neosporno potvrđuju te navode.
Sukladno odredbama čl. 139. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11) da bi se ispunilo obilježja kaznenog djela Prijetnja potrebno je drugome ozbiljno prijetiti kakvim zlom kako bi ga se ustrašilo ili uznemirilo. Kakvo je to zlo kojim sam ja prijetio gospodinu Longinu ne navode ni on ni ODO. Štoviše sam Longin daje oprečne izjave. U PU zadarskoj prilikom podnošenja prijave izjavio je kako je osjetio strah i bojazan za vlastiti život jer se u Kini psi peku na ražnju, dok prilikom davanja iskaza ODO-u navodi da je osjetio nelagodu jer da se u Kini jedu psi. Niti jedno niti druge nema nikakve veze s mojom objavom na facebooku, štoviše konstatacija da u Kini peku pse na ražnju je neistinita.
Strahovi i duševna stanja navodnog oštećenika nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa samom mojom objavom već su isključivo plod njegove psihoze i pogrešnog tumačenja objave za koje sam ovdje spomenuo tko i zašto snosi odgovornost. Sama objava u svojoj suštini ukazuje na određene političke procese na satiričan način, ista ne predstavlja prijetnju usmjerenu ni na jednu konkretnu osobu. Satira nije zlo niti prijetnja zlom, u povijesti se često kriminalizirala kao uvreda i verbalni delikt, a ovo je valjda prvi put da se klasificira kao prijetnja.
Onaj tko prati moje političko djelovanje dobro poznaje moj osebujan stil izražavanja, a jednako i osobe koje prate moje objave na facebook profilu i nikad i nigdje nisam zagovarao niti poticao na nasilje slijedom čega je sasvim jasan karakter predmetne objave koji svakako nije prijeteći.
Smatram da ODO Zadar iz činjenica sadržanih u optužnici izvodi pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja slijedom čega da pogrešno primjenjuje materijalno pravo odnosno da predmetnom objavom na svom facebook profilu nisam počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, pobliže opisano u čl. 139. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11) a koje da je počinjeno na štetu službene osobe, opisano u stavku 3. istog članka.
Drugim riječima, smatram da se od strane tužitelja moje djelo pogrešno kvalificira kao kazneno djelo, a naročito u pogledu njegovog kvalificiranog oblika – na štetu službene osobe.
Naime, u pitanju je objava na društvenoj mreži na kojoj se, među ostalim, uspostavljaju virtualna prijateljstva između korisnika te mreže kroz jednostavan postupak kod kojeg jedan korisnik ima mogućnost pošalje zahtjev za prijateljstvom i koji zahtjev drugi korisnik ima mogućnost prihvatiti u kojem slučaju korisnici postaju virtualni prijatelji ili, alternativno odbiti.
Navodni oštećenik u ovom postupku nije u krugu mojih mrežnih prijatelja niti smo ikad uputili jedan drugom putem te mreže zahtjev za prijateljstvom, a nismo ni na koji drugi način putem iste mreže komunicirali bilo izravno, bilo posredno.
Slijedom navedenog u trenutku postavljanja inkrimirane objave na spomenutu mrežu nisam znao niti mogao znati, a niti pretpostaviti da će navodni oštećenik biti upoznat s njenim sadržajem.
Tužitelj ovdje pod teretom autoriteta društvenog položaja navodnog oštećenog postupa pristrano i zaplećući u apstraktnost kaznenog djela prijetnje pogrešno primjenjuje pravnu normu koja je po svojoj prirodi uvijek apstraktna na konkretan životni slučaj.
Kao autor konkretne objave čija je podobnost da izazove strah ili uznemirenost kod adresata upitna sasvim sigurno nisam postupao s ciljem da kod Božidara Longina izazovem strah ili uznemirenost niti mi je to bila namjera. Posljedično, ako se i izostavi upitno objektivno obilježje ovog apstraktnog kaznenog djela kako ga tužitelj naziva, nije ispunjeno subjektivno obilježje na strani počinitelja kao bitno obilježje kaznenog djela prijetnje.
Osim navedenog, unatoč činjenici da se radi o županu Zadarske županije iz njegovog iskaza u svojstvu svjedoka prilikom provođenja dokazne radnje od strane ODO-a razvidno je da nas dvojica imamo privatnih razmirica jer me isti uporno i bezuspješno privatno progoni u drugim pravosudnim predmetima.
Pred ovo optužno vijeće se postavlja pitanje utvrđivanja gdje je granica između privatnog i službenog u odnosu između navodnog oštećenog i mene – u kom se trenutku odnos župan-vijećnik ili vijećnik-župan mijenja iz službenog u osobni, a u kom je lišen privatnog (osobnog) ili preteže službena komponenta.
Ovo je bitno stoga što odričem tužitelju legitimitet za podizanje ove optužnice pa ukoliko ovo optužno vijeće po mom prijedlogu ne obustavi predmetni kazneni postupak temeljem članka 335. st. 1. toč. 1. ZKP-a predlažem da isti postupak obustavi donošenjem rješenja o obustavi temeljem toč. 3. istog stavka jer je podignuta od neovlaštenog tužitelja.
Ovaj prijedlog temeljim na činjenici da je ova optužnica protiv mene podignuta zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ/11 pobliže opisanog u st. 1., a ne kvalificiranog oblika iz st. 2. istog članka slijedom čega se ovo djelo ne progoni po službenoj dužnosti niti po prijedlogu već po privatnoj tužbi.
U skladu s naprijed iznijetim predlažem donošenje rješenja o obustavi ovog kaznenog postupka.
