Uskrs se uvijek do sad mjerio kao početak predsezone. I dok je prošli prošao u zatvorenom vremenu, kućama i granicama, godinu dana poslije prvi vjesnici sezone spustili su se na more.
Kolona vozila autocestom u četvrtak nagovijestila je dolazak vikendaša, “gastarbajtera” i inozemnih gostiju.
U
U petak je oživjela Kalelarga i gotovo su bile pune terase restorana u povijesnoj jezgri. Osobito one sunčane kao što je najljepša terasa uz more Ribljeg restorana u Foši. Ona je za Veliki petak, uz epidemiološki razmak, bila mjesto gdje se čekalo na prazan stol.
Ali pogled s te terase bio je začuđujući za one koji si tu bili prvi put ili su se vratili te u čudu gledali i dalje urušenu obalu. Ona se slomila pred snagom mora u listopadu 2018. godine. U posljednjih 20-tak dana još je više potonula u more, a kameni blokovi iz vremena austrijske gradnje lučke infrastrukture postali su klizalište za galebove.
Moglo se to danas promatrati s terase restorana i još jednom pitati: kako je moguća takva zapuštenost i nemar prema obali kamenog broda starog tri tisuće godina – političkoj floskuli. Ali ne srame se oni kojima se ta nebriga može i mora stalno upisivati u kroniku vođenja Grada – prošle su tri i po godine.
Turisti i gosti šetaju Zadrom i vide ono, što ti isti ne žele vidjeti. Na žalost samih građana Zadra – grada na moru.
Zadar će, nema sumnje i ovo ljeto imati najveće ruglo u najvrjednijem dijelu Grada.
Kad će se zaustaviti potonuće obale u Foši?
