U srijedu, 5. svibnja obilježen je Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom, povodom čega je Udruga tjelesnih invalida Zadar dostavila tekst kojeg prenosimo u cijelosti.
Budući da još uvijek živimo u sjeni epidemije uzrokovane COVID-om 19, te s ciljem zaštite naših članova te ostalih potencijalnih sudionika, odustali smo od organizacije radionica, prezentacija i sličnih okupljanja koja smo prijašnjih godina organizirali u prostoru Udruge ili prostorima naših bliskih suradnika. Ovim putem bismo htjeli podsjetiti javnost na ove hrabre ljude koji se svakodnevno bore s preprekama koje pred njih postavlja cerebralna paraliza i čestitati im njihov dan.
Ovdje valja uvijek naglasiti dvije stvari. Prvo cerebralna paraliza je specifična po tome što je svako oboljenje različito i nitko nema identične simptome. Drugo je vezano za dječju paralizu odnosno za činjenicu da je u Hrvatskoj od 1958. godine obavezno cijepljenje novorođenčadi pa je tako u našoj državi zbog dobre procijepljenosti skoro iskorijenjena dječja paraliza, tj. nema novih slučajeva od 1988. godine.
Povodom ovog dana Hrvatski savez cerebralne i dječje paralize organizirao je okrugli stol pod nazivom Obrazovanje djece i mladih s cerebralnom paralizom u Republici Hrvatskoj. Spomenuto okupljanje odvijalo se putem Zoom platforme. Razgovaralo se o obrazovanju nekada i sada, uspoređivalo školovanje s asistentom u nastavi i bez njega gdje je zaključeno da su asistenti u nastavi od velike pomoći pri obrazovanju djece i mladih s cerebralnom paralizom. Raspravljalo se i o perspektivi djece rane i predškolske dobi s motoričkim teškoćama uzrokovanim cerebralnom paralizom. Također se govorilo o inkluzivnom obrazovanju i integraciji djece s cerebralnom paralizom u osnovne i srednje škole, te fakultete. Iznesena su i osobna iskustva osoba s cerebralnom paralizom u procesu obrazovanja i zapošljavanja.
Naime, većina djece s cerebralnom paralizom raste normalno i pohađa normalnu školu kako osnovnu tako i srednju školu te fakultet, ukoliko nemaju težih intelektualnih i psihičkih manjkavosti. Vrlo je bitno gledati na osobu s cerebralnom paralizom kao na osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paraliziranu osobu, naročito kada se radi o djetetu. Dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije i u školu i pomoći mu da se razvija u skladu sa svojima mogućnostima. Svi smo mi prije svega ljudi i cjelovite osobe bilo da imamo invaliditet ili ne i imamo pravo živjeti punim plućima, stoji u tekstu Udruge tjelesnih invalida.
