Ovakav se ispraćaj rijetko kada doživljava. Lakše mi je u duši da sam tamo gdje sam ga upoznao, mogao reći doviđenja najdražem profesoru i prijatelju, rekao je jedan od pripadnika generacija Zadrana, okupljenih u Foši na oproštaju od Svetka Perkovića, ravnatelja Pomorske škole, velikog i neponovljivog čovjeka.
Povorka je dočekana ispred Kopnenih vrata, povijesnog mjesta kroz koje je Svetko milijun puta prošao u susret svojim učenicima, nastavnicima i školi. Ovaj put je prošao da bi ušao u legendu.
Baklje i dug pljesak podrške obitelji Svetka Perkovića samo su znak da je Zadar izgubio osobu koja je bila njegov ugled, ponos i veliko srce.
Posljednji ispraćaj Svetka Perkovića održan je na Gradskom groblju. O njegovom djelu i jedinstvenoj osobnosti te tragu kojeg je ostavio u vječnosti nadahnuto je govorio fra Bojan Rizvan dok je Evenđelje čitao Svetkov kolega, ravnatelj Klasične gimnazije, don Ante Sorić.
Davor Vidaković, kolega i dugogodišnji prijatelj podsjetio je na zlu kob od prije 13 godina kada je Svetku dijagnosticirana zločudna bolest kojoj se tada othrvao upravo snagom svoje neobične životne energije koja ga je krasila sve donedavno.
