Zadarski poduzetnik koji je prije 15-ak godina osuđen zbog silovanja mlađe djevojke koja mu je bila suradnica, kazneno je prijavljen za nametljivo ponašanje prema istoj ženi. Sudac istrage nakon podnošenja prijave naložio je mjere opreza obveznog javljanja u policiju jednom tjedno, zabrane uspostavljanja izravne ili neizravne veze te približavanja na manje od 100 metara oštećenoj. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru žalilo se na tu odluku i zatražilo istražni zatvor za muškarca, no Županijsku sud u Zadru tu je žalbu odbio.
Žalbom se osporavala odluka da se svrha istražnog zatvora, odnosno tzv. iteracijska opasnost, može spriječiti mjerama opreza koje su određene prvostupanjskim rješenjem.
– Okolnosti koje spominje državno odvjetništvo u žalbi, kao što su prijašnja pravomoćna osuđujuća presuda prema osumnjičeniku za kazneno djelo na štetu iste žrtve, nadovezivanje kaznenog djela za koje je sada osumnjičenik osnovano sumnjiv na kazneno djelo za koje je ranije osuđen, mogu imati svoje značenje u donošenju odluke o navedenom. Međutim, ni te, ni bilo koje druge okolnosti, ne mogu svesti istražni zatvor na oblik kažnjavanja. Državno odvjetništvo u žalbi poziva spomenute okolnosti cijeniti kao otegotne. To upućuje da ono praktički traži odrediti istražni zatvor osumnjičeniku kao svojevrsnu kaznu. To ne može biti svrha istražnog zatvora, procijenio je sud.
Prijašnje počinjenje teškog kaznenog djela na štetu žrtve, povezanost novog kaznenog djela sa tim kaznenim djelom upućuju na određen stupanj fiksiranosti osumnjičenika na žrtvu. To bi značilo da odvajanje, fizičko i bilo koje drugo, žrtve od osumnjičenika može polučiti svrhu istražnog zatvora kod tzv. iteracijske opasnosti. Državno odvjetništvo u žalbi ne daje bilo kakvu argumentaciju koja bi dovodila u sumnju da osumnjičenik ne bi poštivao predmetne mjere opreza, navodi se u rješenju.
Ako osumnjičenik ne bude poštovao naložene mjere opreza, onda će se razmatrati nužnost određivanja istražnog zatvora osumnjičeniku.
