Dok većina ljudi kroz trgovačke centre prolazi razmišljajući o popustu, parkingu ili kavi, između izloga često stoje mladi ljudi s prepoznatljivim znakom WWF Adria. Mnogi ih zaobiđu bez pogleda, neki odmahnu rukom, a rijetki zastanu poslušati priču o moru. A ta priča, zapravo, vodi ravno do zadarskog arhipelaga.
Jer prema objavi iz 2024. negdje između Molata, Silbe i Oliba još uvijek živi sklat, neobični anđeoski morski pas kojeg je veći dio Mediterana gotovo izgubio. Nekad toliko čest da su postojale posebne mreže “sklatare”, danas je postao gotovo legenda Jadrana.
Sklat je fascinantan jer izgleda kao da je ostao iz nekog drugog vremena. Spljošten poput raže, zakopan u pijesak, gotovo nevidljiv, strpljivo čeka plijen. Ne lovi snagom ni brzinom nego strpljenjem. Biolozi ga često nazivaju predatorom iz zasjede. Upravo zato je važan, jer održava ravnotežu života na morskom dnu, kontrolira brojnost drugih vrsta i pokazuje koliko je ekosustav zdrav.
A veliki predatori uvijek su prvi koji nestaju kad more počne propadati. Oni trebaju dovoljno hrane, dovoljno prostora i relativno očuvano stanište. Kad nestane sklat, to nije samo nestanak jedne neobične ribe nego znak da je cijeli sustav pod pritiskom.
Zato su znanstvenici posebno uzbuđeni zbog nalaza oko zadarskih otoka. Tijekom posljednjih godina sklat je ponovno snimljen u zadarskom akvatoriju, što je izazvalo veliko zanimanje biologa jer se u mnogim dijelovima Mediterana smatra gotovo nestalim. Danas se sve više koristi i analiza okolišne DNK, odnosno eDNK, metoda kojom se iz uzorka mora mogu pronaći tragovi prisutnosti rijetkih vrsta čak i kad ih nitko ne vidi. Drugim riječima, more doslovno “pamti” tko kroz njega prolazi.
Iz WWF Adria kažu: “Nedavno smo dobili potvrdu eDNK analizom da u našem moru opet pliva anđeoski morski pas sklat i presretni smo zbog toga.”
Upravo takve analize posljednjih godina postaju važan alat u potrazi za sklatom jer pokazuju da oko zadarskih otoka možda još postoji stabilnija populacija, pa čak i područja razmnožavanja. Posebno je važan pronalazak mladih jedinki jer to znači da sklat ovdje nije samo slučajni gost nego dio živog ekosustava koji još opstaje.
Pomalo je nevjerojatno da se sudbina takve vrste danas dijelom brani između parfumerije, trgovine tenisicama i police s deterdžentima u shopping centru, gdje mladi ljudi pokušavaju nagovoriti prolaznike da odvoje nekoliko eura mjesečno za zaštitu prirode. Većina ih prođe kao da ih se to ne tiče. A možda bi trebalo jer Zadar nije samo razglednica zalaska sunca, apartmana i ljetne gužve. Ispod te površine još uvijek postoji živi svijet koji je Mediteran stvarao stoljećima, a čovjek ga je u samo nekoliko desetljeća gotovo izbrisao. Sklat je samo jedna vrsta, ali njegova priča govori puno više: koliko je more osjetljivo, koliko brzo možemo izgubiti ono što smatramo vječnim i koliko je malo potrebno da nešto zauvijek nestane.
Skalt kojeg je ulovio ribar s Rivnja prije 25 godina: tada je rekao da se lako ulovio jer je proždrljiv. U razgovoru s njime doznali smo kako se populacija sklata posljednjih godina postupno obnavlja. Ova se vrsta u novije vrijeme ponovno sve češće ulovi u ribarskim mrežama, no ribari je danas uglavnom vraćaju u more zbog stroge zaštite vrste. Spomenuto je i da su na brod nedavno dolazili djelatnici WWF Adria u okviru njegova praćenja i zaštite.
