Na Radiju 057 gostovao je Hrvoje Čižmek, biolog mora i predsjednik Društva istraživača mora „20.000 milja ispod mora”.
Jadran nije dubok, dapače, među najplićim je morima, ali zato je Društvo istraživača mora na vrlo visokoj razini organizacije i svega što se događa po pitanju zaštite mora, a ima i suradnju s ustanovama, pa tako s Naturom Jadera ima zajednički projekt „Močvara i more”.
– Generalno, cijeli raspis tih projekata odnosi se na to da se planovi upravljanja zaštićenim područjima, koji su temeljni dokumenti za svako zaštićeno područje, mogu kvalitetno izraditi i provoditi. To je desetogodišnji plan u kojem je zapisano da bi se trebala raditi istraživanja, monitorinzi, restauracija staništa ako je potrebno. Uglavnom, da se provodi ozbiljna zaštita, ako ništa drugo, barem tih područja. Jer zakonodavstvo je zapravo dobro, ali provođenje nam uvijek šteka. Naš dio projekta „Močvara i more” fokusiran je na more, zaštitu podmorja, provođenje monitoringa, odnosno praćenja stanja okoliša, te uspostavu specijalnog rezervata Silbanski grebeni.
Znači, stvorit će se rezervat?
– U smislu da pokušamo barem taj komadić mora, koji je dosta daleko od pravog kopna, sačuvati i vratiti u stanje kakvo je bilo prije 100 ili 150 godina. U zaštiti prirode uvijek je najveći problem nadzor ljudskih aktivnosti koje su trenutno legalne, a proglašenjem rezervata postat će ilegalne. Bitno je napraviti nadzor.
To su ronioci i ribari?
-Ribari, podvodni ribolovci… Uglavnom, prvo ćemo zaštititi područje od ekstrakcije životinjskih organizama kako bismo ga sačuvali za obnovu.
Koliki je obuhvat područja?
– Oko 7,5 četvornih kilometara, što kopna, što mora. Kopno se odnosi na same silbanske grebene i otočiće koji su vrlo značajno stanište za morske vranice. Jedna od prvih aktivnosti koju ćemo provesti, nakon prošlogodišnjeg istraživanja, jest eradikacija (potpuno uništenje) štakora jer ih na grebenima ima jako puno.
Štakori nisu prirodno tamo, donio ih je čovjek, nenamjerno. Oni su jedini predatori koji nisu ptice na samom otoku. Budući da ih je relativno jednostavno ukloniti s tih otočića, jer su dosta udaljeni od većih otoka i kopna, probat ćemo to napraviti ove godine i nadamo se da ih sljedeće godine više neće biti. Radili smo istraživanje prošle godine. Kolegica Mara Perinović napravila je diplomski rad i gustoća štakora je oko 60 jedinki po hektaru, tako da ih na ta tri otočića ima nekoliko tisuća.
Jeste ih vi vidjeli?
– Da, radili smo zajedno, lovili ih, označavali i puštali.
Ježinci isto spadaju u zaštićene životinje. U svijesti nas koji živimo uz more simbol su čistog mora — tamo gdje su ježevi, zna se da je more čisto. Je li to tako?
– Moj stav je da čisto more često znači da zapravo nema dovoljno ribe. Ježinci su glavna hrana oradama i većim šarzima, tako da tamo gdje ima puno ježinaca i gole stijene bez algi, to je znak da je ekosustav malo poremećen. Ježinci vole čisto more, ali ih ne bi trebalo biti toliko puno.
Trenutno je izlov ježinaca dozvoljen uz povlasticu Ministarstva. Mi smo sudjelovali u izradi monitoringa ježinaca i trpova u Jadranskom moru, trogodišnjeg monitoringa na cijelom području Jadrana. Dali smo preporuke, neke su prihvaćene, neke nisu. Uspjeli smo nešto sačuvati, ali ove godine bilo je nekoliko izlova, a Pomorska policija utvrdila je da je jedan bio ilegalan jer osobe nisu imale dozvole. Problem je što se izlovljava u ogromnim količinama. Trenutno je dozvola oko 300 kilograma ježinaca po roniocu dnevno. Ako imate nekoliko ronilaca kroz deset ili petnaest dana, to je ogromna količina.
Gdje ih ima najviše?
– Vole plitka područja, od pola metra do tri ili četiri metra dubine. Prošlog ljeta smo na Silbi uočili legalan izlov, ali opet u ogromnim količinama. Sad imamo odličan otvoreni laboratorij u kojem pratimo što se događa nakon izlova. Na nekim lokacijama čak 75 posto ježinaca vrste koja se koristi u prehrani potpuno je izlovljeno. Sad pratimo kako se obnavlja populacija i stanište.
Imamo sve više meduza. Prije tri godine imali smo veliki bum morske mjesečine i pelagije. Prema dosadašnjim uzorcima, velike eksplozije populacije te vrste događaju se svakih 17 do 19 godina. Mehanizam još ne znamo, ali zasad izgleda tako. Ono što se dogodilo 2023. i 2024. trebalo bi se ponoviti za otprilike 15 godina.
Je li cvjetanje mora nešto periodično ili ima druge uzroke?
– Cvjetanje mora zapravo je velika količina algi koje buknu, potroše nutrijente i zatim uginu. Ono što vidimo kao cvjetanje zapravo su ostaci tih algi. U Jadranskom moru to se događa periodično svake godine pod utjecajem ekoloških čimbenika, prvenstveno bure koja promiješa cijeli stupac mora i donese nutrijente iz dubine prema površini, gdje ima puno svjetlosti. Tada alge bujaju, a nakon što potroše nutrijente — ugibaju. Najizraženije je krajem veljače i početkom ožujka, kad imamo najjače i najhladnije bure.
Kad smo već kod školjaka i uzgoja ribe u zadarskom arhipelagu — koliko to utječe na ekologiju mora?
– U blizini kaveza naravno da postoji utjecaj, kao i kod svega što čovjek radi. Ali taj utjecaj je relativno ograničen. Marikultura je zapravo poljoprivreda mora. More izlovljavamo do maksimuma i situacija je loša, pa se moramo okrenuti marikulturi kako bismo se mogli prehraniti. Današnja tehnologija omogućila je vrlo visoku razinu uzgoja i zato je utjecaj na more relativno malen. Naravno da utjecaj postoji, ali postoji svugdje — kanalizacijski ispusti, automobili, avioni, uvoz robe iz Kine… Moramo shvatiti da planet koristimo intenzivno i pokušati ga sačuvati što više možemo.















