Učenici Medicinske škole jučer su imali jedinstven doživljaj gledanja predstave koju su izvodili pacijenti Psihijatrijske bolnice Ugljan u kojoj su kao glumačka skupina prikazali svoj život.
Prvi put su to izveli na pozornici Multimedijalne dvorane nove škole u koja je useljena u utorak. Gostovanje predstave Naš život bila je prvi program koji je izveden u tom prostoru, ali ne i prvi susret s tim jedinstvenim terapeutskim kazalištem.
Domaćini su počastili glumce čija je predstava završena sa školskim zvonom koje je još i više razbudilo emocije kod učenika, nastavnika, ali i onih kojima je ta iznenađujuća predstava bila nevjerojatno suočavanje s psihozama koje su postale toliko raširene da se postavlja Frommova dilema o tome što je Zdravo društvo.
Gotovo identični doživljaj imaju studenti i profesori pred kojima su gostovali kazalištarci s Ugljana.
– Na splitskom Medicinskom fakultetu imali smo već par nastupa, gostovali smo u Zagrebu na poziv psihijatra Veljka Đorđevića, bili smo na Sveučilištu na zdravstvenim studijima te u Domu u Zemuniku, nabraja ravnatelj Psihitrijske bolnice dr. sc. Mladen Mavar dosadašnjih 10-ak nastupa pacijenata.
Sve to zahvaljujući suradnji s teatrologinjom Anom Dalbello koja je, dodaje ravnatelj Mavar, počela prije korone koja ju je zaustavila na više od godinu dana.
Ana Dalbello, inače Splićanka koja posljednjih nekoliko godina živi u Tkonu nakon bogate međunarodne karijere, sa svojom udrugom Teatar od soli, ostvaruje brojne kreativne projekte u Preku, a sa štićenicima u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan na pomolu je novi projekt, naznačio je ravnatelj nastavak sjajne suradnje na još višoj razini.
Ona iz njih izvlači njihov život kojeg pretoči u režiju i kao inspicijent vodi njihovu izvedbu priča koje su zapravo ogledalo njihovog odnosa prema društvu, zajednici koja ih nije prihvaćala, lijekovima, samoj ustanovi i na kraju razotkrivanja vlastitih psihoza.
– To je njihov tekst, podvlači Debello, nakon što je zdušno suflirala njihovu izvedbu i vidjela reakciju publika koja je kao uvijek pozdravila glumačku ekipu iz Ugljana pljeskom punim emocije.
U publici je kao učenik Medicinske škole bio sin Vitomira Višića, dr. med. spec. psihijatar iz Psihijatrijske bolnice na Ugljanu. Iako nije prvi put da ih je gledao, on kao stručnjak nanovo je izražava fascinaciju time kako oni sami progovaraju o bolesti, o životu, načinu njihova gledanja na svijet oko sebe, pa i na same doktore koji se njima bave.
Glumačka jezgra uglavnom je stalna, ističe ravnatelj Mavra… Nikada neće postati glumačke zvijezde, ali Tomo, Ante, Ivan i Ivan, Lidija, Kate, Predrag iz postave od prije dvije godine, ne trebaju tu lažnu sliku o sebi koji su se ogoljeli.
