Ela Ivas, studentica treće godine sestrinstva na Sveučilištu u Zadru ponovno putuje u Keniju kao volonterka u sklopu organizacije MCF ,Mully Children’s Family.
To joj je iskustvo potpuno promijenilo pogled na život, vjeru i ljude, ističe ova mlada Vodičanka.
MCF je organizacija koju je osnovao Charles Mulli, čovjek koji je odrastao u ekstremnom siromaštvu, kao dijete bez osnovnih uvjeta za život. Kasnije je izgradio uspješnu poslovnu karijeru, ali je organizirao i sirotišta u Africi utemeljena na kršćanskim vrijednostima: ljubavi prema bližnjemu, služenju, solidarnosti i vjeri ,i upravo je ta duhovna dimenzija jako prisutna u njihovom radu.
Danas MCF ima devet sirotišta u Keniji i dva u Tanzaniji, i kroz njih prolaze tisuće djece kojima se pruža dom, obrazovanje, hrana, sigurnost, ali ono što je možda i najvažnije osjećaj da nisu sami i da imaju budućnost, ističe zadarska studentica.
Ona će otputovati u mjesto Ndalani, koje je oko tri sata vožnje od Nairobija.
– Tamo trenutno živi i školuje se više od 1200 djece. U tu djecu se jako puno ulaže, ne samo u osnovne životne potrebe poput hrane i krova nad glavom, nego i u njihovu edukaciju, osobni razvoj, samopouzdanje i buduće mogućnosti. Ideja MCF-a je da ta djeca jednog dana postanu liječnici, učitelji, inženjeri, lideri u svojim zajednicama , da prekinu krug siromaštva, tumači Ela.
U Hrvatskoj djeluje i MCF Hrvatska, koju vode Matija Gorjanec i njegov kolega Mihael Bermanec. Oni su pokrenuli hrvatsku podružnicu, a Matija već sedam do osam godina svake godine odlazi u Keniju. Njih dvojica su jako zaslužni za povezivanje Hrvatske s MCF organizacijom, posebno u području sporta.
– Njihova uloga je prikupljanje donacija, od sportske opreme do financijskih sredstava za izgradnju sportskog i rekreacijskog centra. Sport i rekreacija su za tu djecu iznimno važni, jer mnoga od njih dolaze iz jako teških životnih trauma, siromaštva, nasilja, zlostavljanja, gubitka obitelji, života na ulici. U takvim surovim uvjetima sport postaje svojevrsni izlazni prozor, jedan zdrav i pozitivan način da izbace stres, tugu i frustraciju, dodaje Ela Ivas, svjesna kako nije dovoljno samo da djeca imaju što jesti i gdje spavati.
Ovo joj je druga godina volontiranja u Keniji. – Nekako mi je Bog stavio tu želju u srce i prošle godine su mi se vrata stvarno otvorila. Bila sam jako zahvalna što je prošle godine bio i američki medicinski tim, jer s obzirom na to da studiram sestrinstvo, to mi je bila nevjerojatna prilika da vidim nešto novo i da učim iz prve ruke.
U Keniju putuje s kolegicom Anon Havasi, koja je također medicinska sestra.
– Održat ćemo edukacije o ženskom zdravlju i reproduktivnom sustavu, jer je to tema o kojoj se tamo jako malo priča, a izuzetno je važna. Također ćemo održati tečaj prve pomoći za djecu i mlade. Djeca i mladi često nemaju dovoljno zdravstvene edukacije, niti pristup pouzdanim informacijama.
Trenutno smo u proceduri traženja da nam netko donira ili posudi lutku za prvu pomoć, kako bismo mogli praktično pokazati postupke oživljavanja i osnovne hitne intervencije. Nadam se da ćemo uspjeti jer znamo koliko to može biti vrijedno znanje u zajednicama gdje je zdravstvena skrb ograničena, najavila je Ele težište svoje aktivnosti u Medical kampu.
Ovo je i prilika da potaknem sve da se uključe, kroz donacije, opremu ili bilo kakvu podršku. Nekad nešto što je nama malo, tamo može značiti život. I baš zato je svaka pomoć, koliko god se činila mala, ogromna, pozvala je studentica sestrinstva koja zahvaljuje svojoj pročelnici Klaudiji Duki Glavor, koja joj je s toliko srca pomogla i još uvijek pomaže da se ova priča širi dalje.
– Također želim zahvaliti svojoj majci, koja me podržavala u svemu, iako joj na početku nije bilo lako da idem na drugi kontinent. Svaka majka se brine, ali me je unatoč tome podržavala u mojoj želji da idem i pomognem i na tome sam joj beskrajno zahvalna, kazala je mlada volonterka u misiji pomoći.
