Jedna od glavna poruka OECD-a Vladi u II. Gospodarskom pregledu za Republiku Hrvatsku, kojim se obvezuje vrlo važan korak u planiranom procesu pristupanja Hrvatske OECD-u u 2026. godini je provođenje težih reformi, a posebice reforme kojom se mora povećati zakonska dob za odlazak u mirovinu. Naime, objavili su da bi se ograničavanjem mogućnosti prijevremenog umirovljenja i povećanjem dobi za umirovljenje produžio radni vijek i poboljšala adekvatnost mirovina na održivi razvoj. Smatraju da treba povećati zakonsku dob za odlazak u mirovinu, a ograničavanjem mogućnosti prijevremenog umirovljenja i povećanjem dobi za umirovljenje produžio bi se radni vijek i poboljšala adekvatnost mirovine na održivi način.
Ovu poruku prenio je glavni tajnik OECD-a Mathias Cormann na tematskoj sjednici Vlade RH i poručio im je da Hrvatska treba održati zamah strukturnih reformi kako bi nastavila snažnu ekonomsku konvergenciju, ističući da se zahvaljujući snažnom i otpornom gospodarskom rastu može sustići prosječni životni standard zemalja OECD-a, jer Hrvatska trenutačno ima tek 81 % tog prosjeka zemalja OECD-a.
Poruka Akademskog sindikata Vladi RH
Akademski sindikat je ovu poruku Vladi dao nakon donošenja lošeg Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti zbog čega je Akademski sindikat i utemeljen. Poseban razlog tome je jedan detalj Zakona, na koji je sad upozorio OECD, a kojim se šteti razvoj Republike Hrvatske, a to je izbacivanje najizvrsnijeg dijela ljudskog potencijala sustava visokog obrazovanja i znanosti iz sustava koji financira država. Ta odluka nije donesena slučajno ili greškom. Donesena je svjesno, jer je prethodni Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju omogućavao ostanak najizvrsnijeg i najkreativnijeg ljudskog potencijala u sustavu na teret državnog proračuna. Naime, prethodnici aktualnog ministra znanosti i obrazovanja shvatili su da Hrvatskoj nedostaju takvi ljudski potencijali koji su tijekom svojih karijera razvijali hrvatsko visoko obrazovanje, znanost, gospodarstvo i društvo u cjelini. To je razumio prije četiri godine i ministar pravosuđa i uprave koji je produljio državnim službenicima mogućnost radnog staža u sustavu državnih službi do 67. godine života.
I sada se postavlja pitanje: kako je moguće da državni službenici mogu raditi do 67. godine, a najizvrsniji dio javnih službenika, dakle, redovite profesore i znanstvene savjetnike u trajnom zvanju, među kojima su i redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, tjera” se u mirovinu sa 65 godina. To bi ministra Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih u moralnom smislu obvezivalo da se, u skladu s dobnim regulama za sustav u njegovoj nadležnosti, nakon 65. godine zahvali na dužnosti ministra, odnosno da nakon napunjene 65. godine života ni pod koju cijenu niti jednu sekundu ne ostane na toj funkciji, a ministar Fuchs će 2026. napuniti 73 godine! No, nažalost, ministar Fuchs ovu odluku nije donio sam već ju je donio pod pritiskom u pregovorima s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO). NSZVO kao trenutačno jedini reprezentativni sindikat u sustavu visokog obrazovanja i znanosti je iskoristio tu priliku i „pritisnuo“ ministra u vezi „tjeranja“ sveučilišnih profesora i znanstvenika u trajnom zvanju u mirovinu sa 65 godina.
Zašto je to napravio NSZVO morat će uskoro priznati. Naime, od 2019. godine do danas dogodile su se ogromne promjene u broju stanovništva te ako je tada možda bilo djelomično i razumljivo da stariji trebaju otići u mirovinu da bi napravili mjesto mladima sada se situacija kod nas ali i u zemljama OECD-a dramatično promijenila. Nestašica radne snage postaje općenito gorući problem, a s uvozom radne snage to nipošto nije moguće nadoknaditi u našem sustavu. Hrvatska kao mala zemlja nema taj luksuz da se odriče i jednog jedinog čovjeka koji još može pridonijeti njenom razvoju. Stavljajući se kao zaštitnik našeg sustava NSZVO dovodi na žalost do njegovog urušavanja jer ga kadrovski dvostruko devastira. Tjerajući
starije i ne stvarajući uvjete za dolazak mladih. Očito se NSZVO ne pita tko će održavati sustav gdje sve manje mladih ljudi koji završe fakultete žele ostati u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, a i ako dođu tko će im prenijeti znanja koja se sigurno ne mogu naučiti preko noći. NSZVO umjesto da usmjeri svu svoju energiju u borbu za poboljšavanje uvjeta u sustavu i smanjenje restriktivne kadrovske politike zapošljavanja kako bi mladi došli u sustav te da proširi mogućnost ostanka na sve zaposlenike našeg sustava kako je omogućeno državnim službenicima i namještenicima, ali i pridonese donošenju pravičnih kriterija za takav ostanak, on ruši do sada predviđenu ograničenu i kontroliranu mogućnost i tjera u mirovinu postojeće profesore i znanstvenike, koji, nakon niske plaće na kraju rada imaju nisku mirovinu.
Niske mirovine. Naime, razlog bavljenja Akademskog sindikata i mirovinama zaposlenika sustava visokog obrazovanja i znanosti je nepoznavanje i ignoriranje interesa zaposlenika iz sustava visokog obrazovanja i znanosti koji odlaze u mirovinu. Naime, prosjek mirovine od samo 40-ak % posljednjih plaća zaposlenika, odlaskom u mirovinu dovodi zaposlenike u teški životni položaj. Kako za razliku od ostalih sindikata u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, jedino Akademski sindikat učlanjuje umirovljenike i brine o njima, Akademski sindikat uz povišicu i dodataka plaće za 2026. godinu za zaposlenike u sustavu znanosti i obrazovanja, prosvjeduje i dodatno zahtjeva: a) ukidanje poreza na mirovine za sve umirovljenike, i b) izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju kojim će se temelj za obračun starosne mirovine promijeniti tako da se ne obračunavaju sve godine rada već samo posljednjih 20 godina.
I na kraju, kao što smo već naglasili nekoliko puta, rješenje koje nudimo Vladi RH za zaštitu i razvoj sustav visokog obrazovanja i znanosti koji je temelj razvoja hrvatskog društva u cjelini i koji podupire aktualnu poruku OECD-a, je:
1) izrada novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvene djelatnosti,
2) ustrojavanje Ministarstva visokog obrazovanja, znanosti i inovacija.
Rješenja razvoja sustava obrazovanja i znanosti te Republike Hrvatske u cjelosti, Akademski sindikat će ponuditi i sindikatima obrazovanja te zatražiti i od njih da podupru i surađuju u njihovoj provedbi.
