Zbog naglašavanja činjenice kako javni interes u političkom i društvenom radu treba biti prvi i jedini argument, dostavljam pravomoćnu oslobađajuću presudu u sporu u kojem je bivši načelnik kriminalističke policije Boro Mršić tužio za klevetu, nepravomoćno izgubio spor, a sad i pravomoćno presudom županijskog suda u Splitu (privitak), a koja me potpuno oslobađa optužbi da sam Boru Mršića klevetala ovim riječima koje citiram:
„Za usporedbu slučaj g. Bore Mršića koji je prvo pijan skrivio prometnu nesreću, kojem je za to nedjelo nađena samo prekršajna, ne i kaznena prijava, koji je dobio službena opravdanja svojih nadređenih, za koje su moje lijepe riječi o g. Mariu Živkoviću neznatan komentar.
Za zahvalu svojim nadređenima par dana nakon prometne nesreće koju je skrivio, načelnik Mršić ponovio pijanu vožnju, ugrožavanje života, prijetnje uključujući i prijetnje djelatnim policajcima koji su ga zaustavili u ponovljenom pijanom divljanju.
Ne znam sjedi li g. Bore Mršić u zatvoru za te krimene i prijetnje, ali kao građanka i kao oporbena političarka smatram ga izuzetno opasnim. On ima na raspolaganju resurse, dostupno mu je oružje, njegove prijetnje nisu one koje spadaju u pisanje po faceu….Pa eto, molim s istom zabrinutošću i s većim strahom od doista opasnog g. Bore Mršića, postavljam pitanje Općinskom sudu u Zadru: nalazi li se g. Bore Mršić u istražnom zatvoru ili je pušten i ako je pušten kako je to moguće kad smo se svi uvjerili kako on svoja nedjela – ponavlja?“ (kraj cit.)
U tekstu davno objavljenom 2021. godine u kojem sam usporedila različito ponašanje institucija prema građanima od kojih je jedan sjedio skoro dva mjeseca u zatvoru bez optužnice, a drugi nije koliko sam upoznata ni sata, premda je po mom mišljenju za društvo i našu sigurnost taj drugi opasniji, viši sud je potvrdio oslobađajuću presudu Općinskog suda u Zadru uz zanimljiva obrazloženja, osobito ona kako se nije radilo o nikakvoj kleveti, nego o poznatim činjenicama vezanima za osobu koja je tada, a i sada obnašala javnu funkciju kao državni službenik.
Jasno mi je da oni koji su ohrabrili Boru Mršića na serijsko podizanje tužbi prema meni i kolegi Marku Pupiću Bakraču imaju sasvim drugačije interese od onih za koje se zalažemo kolega i ja.
Nije mi jasno da takve negativne interese nažalost očito zastupa državno odvjetništvo.
Jer kako drugačije objasniti da i sada Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i dalje nije upoznato sa službenim obrazloženjima iz ove presude (u privitku), a u kojima su navedene i druge slične presude, pa kolegu Marka Pupića Bakrača i dalje progoni na osnovi navoda Bore Mršića, kao nastavak ove tužbe, a koje je Sud naveo da su nepotkrijepljene činjenicama i pravilno utvrdio da se ne radi o ugrozama njegovih prava, već o točno utvrđenim činjenicama na koje kao izabrani vijećnici imamo pravo izreći vrijednosni sud, naravno ne o samoj osobi Bori Mršiću već o njemu kao državnom službeniku.
U svom političkom radu i ja i kolega Marko Pupić Bakrač uvijek iznosimo mišljenja isključivo o stvarima koje se tiču javnog interesa i načina na koji netko na javnoj poziciji obavlja svoj posao. Često to napravimo uz šaljive i/ili satirične komentare rada pojedinog javnog djelatnika, ali nikad na osobnoj razini, jer ja recimo osobno o tim ljudima niti išta znam, niti me zanima i nikad se ne bavim osobnim stvarima, niti ću, nego isključivo njihovim radom na javnim pozicijama.
Dopis o dobivenoj pravomoćnoj presudi stoga šaljem kao javni upit Općinskom državnom odvjetništvu, a koji sam im postavila na Sudu više puta: Zašto se na bave Markovim i mojim prijavama kojih se kroz godine nakupilo, navodi županijska vijećnica.
