Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je ponoćku u prepunoj katedrali sv. Stošije i održao propovijed iz koje izdvajamo najvažnije poruke.
-U toj povezanosti sadašnjosti i budućnosti, Božje milosti i kreposti nade, čovjek otkriva svoje pravo mjesto pred Bogom: mjesto hoda, rasta i povjerenja; mjesto u kojem svaki korak postaje dio puta prema svjetlu koje se već pojavilo u Kristovu rođenju i koje će jednom obasjati cijelu stvarnost.
Zadar je grad čije su ulice i zidine, kroz stoljeća, nosile tragove razaranja i obnova, grad koji je u svoj krajolik utisnuo slojeve povijesti sastavljene od ratnih rana, velikih preokreta, političkih nestabilnosti i gospodarskih lomova, ali i grad u kojem je ljudsko srce uvijek iznova pronalazilo snagu u vjeri, otvorenost za vjernost Evanđelju. U toj povijesti prepoznajemo duh kršćanske zajednice koja je rasla kroz kušnje i učila kako čuvati vjeru u Boga i ljudsko dostojanstvo, kako ne dopustiti da ju obilježi tama vremena, nego da iz nje razvije novu mudrost i još dublje povjerenje u Boga koji vodi povijest.
Zato vjerujem da naš Grad, ukorijenjen u tolikim iskustvima boli i obnove, posjeduje jedinstvenu sposobnost postati mjesto još boljeg društvenog uređenja utemeljenog na evanđeoskim principima; mjesto u kojem se Bog stavlja na prvo mjesto i slavi zbog njegove ljubavi; mjesto gdje svako s Bogom prepoznaje smisao svog života; mjesto gdje se njeguje kultura poštenja i dijaloga, u kojoj se cijeni i živi istina.
I naš narod može postati mjesto u kojem vjera ne zauzima tek ulogu ukrasne tradicije, poput kuglica i lampica na božićnom drvcu, koje sjaje izvana, ali ne dotiču srce. Narod u kojem advent i Božić ne postaju sezonski spektakl, još jedna inačica rimsko-poganskog „panem et circenses“ – „kruha i zabave“ – nego vrijeme istinskog iščekivanja i susreta, poručio je msgr. Zgrablić.
