15. interkulturalna art-promocija-Zadar 2021., koja se ljubiteljima likovnosti i javnosti grada Zadra promovira u maloj izložbenoj dvorani Kneževe palače-Narodnog muzeja, obilježava jubilej kontinuiranog izlaganja koji traje zadnjih petnaest godina. Osim pozivanja umjetnika iz Hrvatske, bližeg okruženja, Europe i destinacija širom svijeta, želi se naglasiti globalni karakter umjetnosti kao specifični fenomen koji upućuje na izvjesnost mogućnosti zbližavanja umjetnika, njihovih ostvarenja i ljubitelja likovnosti na plemenitim, općeljudskim vrijednostima. Tim povodom prenosimo impresije voditelja udruge Art Forum Zadar Borisa Žuže.
Kada govorimo o početku moderne umjetnosti onda je to svakako razdoblje impresionističkog pokreta. Sami nositelji impresionističkog pravca počinju se afirmirati na pariškoj likovnoj sceni 1870-tih.
Prvu zajedničku izložbu priređuju 1874. godine kada pravac dobija ime i to riječima jednog nadobudnog kritičara koji, kako to često biva, nije prepoznao vrijednosti umjetnikovih nastojanja te ih je nazvao “impresionistima”, po slici Claudea Moneta pod nazivom “Impresija izlazećeg sunca”.
Jezgru impresionističkog pokreta činili su Claude Monet, Auguste Renoir, Camus Pissaro, Alfred Sisly, Edgar Degas i drugi. Njihov revolucionarni obrat sastojao se u tome da sam predmet slikanja gubi primarnu važnost a način slikanja poprima primat. Drugim riječima konturna čvrstoća obrisa predmeta je sasvim omekšana, primaran je trenutni dojam igre svjetlosti na promatranim oblicima u prirodi. Slikari slikaju kratkim titravim potezima kista na koloristički način, izmjenom toplo-hladnih obojenosti.
Postimpresionizam
Riječ je o umjetnicima koji su prošli impresionistička iskustva slikanja, i to Paul Cezanne, Vincent van Gogh, Paul Gauguin i George Seurat. Oni s impresionistima izlažu na pojedinim njihovim izložbama, ali njihov interes se usmjeruje na istraživanje novih vlastitih putova što će presudno usmjeriti avangardna kretanja početnih desetljeća 20-tog stoljeća.
Paul Cezanne u svojoj slikovnoj kompoziciji uvodi kolorističku modulaciju te primjenjuje konstruktivni i strukturalni pristup pri nastanku slike. Boju nanosi gradnjom pravokutnim namazima boje. Osobito je značajna njegova misao kako se svi oblici na slici mogu svesti na geometrijske oblike valjka, stošca i kugle, te da ne postoji samo jedno očište. Tim svojim stavovima bitno će utjecati na razvoj kubizma, geometrijske apstrakcije itd.
Paul Gauguin svoje shvaćanje ostvarenja likovne kompozicije nastojao je izraziti sažeto reduciranom sintetičkom formom te je utemeljitelj pravca sintetizam. To svjedoči o početku daljnjeg destruiranja oblika predmeta, boji pridaje psihološko asocijativne vrijednosti što upućuje na razvoj simbolizma.
Vincent van Gogh svojim stavom da se bojom mogu izraziti najdublji osjećaji i da se deformacijama obličja snaga tih ekspresija može povećati, postao je utemeljitelj ekspresionizma.
George Seurat razvija poentilistički način slikanja nanošenjem boja u obliku točaka. U procesu slikanja primjenjuje divizionistički pristup povezan s tadašnjim fizikalnim teorijama boja. Drugim riječima, boju nije miješao mehanički na paleti nego ih je stavljao na platno odvojeno, samo miješanje u drugu obojenost ostvarivalo se u oku promatrača. Na neki način utjecao je na one pravce koji su se ugledali na određene znanstvene spoznaje.
Svojevrsni nevjerojatni sliijed umjetničkih pravaca nastat će početkom 20-tog stoljeća kada će se oni početi konstantno ubrzano izmjenjivati. Na primjer, fovizam, kubizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, bauhaus, ekspresionizam itd. sve do danas.
To nam govori o svojevrsnom pluralizmu stilova ali i o nebrojenim mogućnostima novih i novih izražajnih mogućnosti.
Ipak, od središnje točke koju smo detektirali u prethodnom osvrtu,a to su impresionizam i iz njega nastao postimpresionizam, umjetnička kretanja moguće je tretirati prema dva suprotna pola.
Jedan krajnji pol bilo bi ostvarenje slike kao mogućnosti prikaza apsolutne forme s nepredmetnim apstraktno nefigurativnim sadržajima, što se na primjer emanira u djelima Vasilija Kandinskog, Kazimiza Maljeviča, Piet Mondriana i dr.
Druga krajnost, drugi pol, predstavlja onaj trenutak kada se umjetnički čin započinje prezentirati nelikovnim sredstvima gdje bi kao statusni simbol mogli istaknuti ready made Marcela Duchampa koji je kao pripadnik dadaističkog pokreta i uvjereni pacifist u egzilu u New Yorku kupio u slobodnoj prodaji jedan serijski proizvedeni pisoar, promijenio njegovu probitnu namjenu, “slikovito” ga nazvao “Fontana”, u prijevodu vodoskok i pripremio ga za izlaganje kao novopostojeći izložbeni objekt. To je otvorilo prostore za niz pravaca koji će se temeljiti na Duchampovom postulatu, poput konceptualne umjetnosti, umjetnosti instalacija, hepeninga, performansa…
Postvarivanje umjetničkog djela
Od svojih početaka “liberalno” kapitalističko društvo nastojalo je po načelima makijavelističke teorije “sva sredstva su dopuštena koja vode određenom cilju”, a u navednom kontekstu to znači svaka roba je dobra ako “ostvaruje” zadovoljavajući profit na tržištu. Takva kretanja i ne-etički stavovi nisu zaobišli ni prostore umjetnosti i umjetničkih djela. I u ovo sadašnje vrijeme svjedočimo totalnoj agresiji potrošačkog društva koje nastoji postvariti sve u “ROBU”, pri čemu su primjetne neke tendencije.
Prva je da sofisticirane aukcijske kuće ciljano i opetovano na prodaju plasiraju određena umjetnička djela koja s vremenskim odmakom postižu sve veću i veću cijenu čime se ostvaruje enorman profit.
Druga je primjetna tendencija trivijalizacija u kojoj na neki način sudjeluju i poznate galerijske kuće i muzeji nudeći u svojim suvenir trgovinama replike remek djela otisnute na različitim predmetima. Konačno, krajnji oblik surogat umjetničkog nudi se u robnim centrima gdje se prodaju jeftini otisci sa “šund” sadržajima pod krinkom umjetničkih ostvarenja.
Zaključno
Kao etički i estetički čin nameću se ona nastojanja koja u umjetničkom iskazu vide humanizirane oblike ljudske komunikacije i pri tom tragaju uvijek iznova za humaniziranim jedinstvom kompozicijkih sklopova, koji su izraženi snagom sazvučja likovnih elemenata, a koje ostvaruje sam umjetnik kao autor umjetničkog djela.
Izložba u Kneževoj palači ostaje otvorena do 30. studenoga.
