Daleko od očiju javnosti, preuzimanje Turisthotela od strane Tankerske plovidbe imalo je i svoju sudsku stranu koja je završila na Ustavnom sudu, gdje je nedavno podignuta ustavna tužba o kojoj piše portal Poslovni.hr.
Postupci preuzimanja dioničkih društava, kao i korporativne akcije poput npr. istiskivanja manjinskih dioničara, zakonski su uređeni prije svega sa svrhom zaštite manjinskih dioničara. U praksi stvari nisu uvijek jednostavne, pa i njihova propitivanja cijena katkad nisu tek domena (neispunjenih) očekivanja, već i zakonitosti. Ipak, ishođenje odobrenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za objavu ponude preuzimanja dionica dosad je obično značilo i krajnji rasplet. Upravni sudovi odbacivali su sporadične tužbe protiv rješenja Hanfe, uz obrazloženje da se u postupcima odobravanja ponude ne odlučuje o pravima ili obvezama malih dioničara ciljnih društava, pa nisu ni ovlašteni za pokretanje upravnog spora. No, Ustavni sud je nedavnom presedanskom odlukom trasirao promjenu buduće sudske prakse u tom smislu. Jednoglasno je usvojio ustavnu tužbu vezanu uz upravni spor oko Hanfina odobrenja ponude, odnosno cijene, preuzimanja Turisthotela od Tankerske plovidbe u proljeće 2023. godine.
Riječ je o tužbi koju je putem odvjetničkog društva Tus i Gržić, odnosno s odvjetnikom Tomislavom Tusom kao zastupnikom, podnio Branislav Zec u svojstvu dioničara Turisthotela. U međuvremenu je Tankerska nedugo nakon preuzimanja provela i dodatnu ponudu kojom je stigla na 96 posto udjela te je potom proveden i prijenos ostalih dionica Turisthotela s računa manjinskih na račun glavnog dioničara, koji je time postao i jedini vlasnik kompanije.
Vijeće ustavnih sudaca je ukidanjem odbijenica Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda vratilo taj predmet na početak, tj. na ponovno prvostupanjsko rješavanje. Odluka USUD-a, dakle, ne ulazi u sadržaj upravnog spora već je procesnog karaktera; njome je samo ocijenjeno da upravni sudovi nisu smjeli odbaciti tužbu/žalbu.
Čiji je pravni interes
Na dvije instance upravnih sudova nije prošla argumentacija podnositelja tužbe o “pravnom interesu za sudjelovanje u postupku odobrenja ponude za preuzimanje” ni pozivanje na direktivu EU o ponudama za preuzimanje. Pravni zastupnici tužitelja u ustavnoj tužbi su se pozvali na povredu ustavnog prava na pravično suđenje s aspekta prava na pristup sudu, obrazloženu sudsku presudu i primjenu mjerodavnog prava, kao i ustavnog jamstva sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata javnih tijela.
Uz Zakon o preuzimanju dioničkih društava, mjerodavno pravo u konkretnom slučaju podrazumijeva i spomenutu direktivu EU u kojoj se uvodno kaže da bi “odluke nadzornog tijela, u odgovarajućim okolnostima, trebale biti podložne provjeri neovisne sudske vlasti”.
Rješenje Ustavnog suda odražava, među ostalim, i činjenicu da se ustavnosudska praksa u proteklih desetak godina mijenjala i razvijala, a dio te priče su i presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). Tako se u tom rješenju navodi i da je tužba naknadno dopunjena i presudom ESLJP-a u predmetu Tadić protiv Hrvatske donesenom sredinom ožujka ove godine. U vezi s tim slučajem na mrežnim stranicama Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom stoji da je riječ o zahtjevu koji je tom sudu podnio dioničar Slobodne Dalmacije zbog postupka istiskivanja manjinskih dioničara iz 2016. godine. Upravni sud u prvom i drugom stupnju odbacio je tu tužbu kao nedopuštenu, nakon čega je svojedobno odbačena i na Ustavnom sudu uz objašnjenje da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Time su iscrpljena pravna sredstva pred domaćim sudovima, a ESLJP je presudom utvrdio da podnositelj zahtjeva nije imao pristup sudu koji bi mu omogućio osporavanje iznosa pravične naknade za obvezni prijenos dionica. Uz ocjenu da uskraćivanje prava manjinskih dioničara na pristup sudu (koje nije apsolutno, ali ograničenja ne smiju narušiti samu njegovu bit) ne može biti opravdano, Europski sud je u tom predmetu dosudio Tadiću naknadu na ime neimovinske štete te troškova i izdataka. U dijelu koji se odnosi na imovinsku štetu zahtjev je odbacio, tj. nije razmatrao jer “Sud ne može nagađati kakav bi konačan rezultat u smislu osporavanja iznosa naknade bio da je podnositelj zahtjeva imao pristup sudu”. To pitanje prepušteno je na rješavanje kroz ponavljanje sudskog postupka u Hrvatskoj.
Važno za buduće sporove
I u slučaju tužbe dioničara Turisthotela također se može samo nagađati o epilogu koji će proizaći iz pravorijeka Ustavnog suda jer se suštinskim sadržajem osporavanja rješenja Hanfe kojim je Tankerskoj plovidbi odobrena ponuda preuzimanja on nije bavio. U svakom slučaju, ta je preuzimačka saga bila praćena velikom burom i nimalo prijateljskom atmosferom na relaciji između vodećih ljudi dviju kompanija te raskolom dotad kompaktne skupine većih lokalnih dioničara. Bilo je tu sumnji u posebne aranžmane i zajedničko djelovanje preuzimatelja i nekolicine tadašnjih većih dioničara, optužbi za curenje povlaštenih informacija… Na kraju su glavni akteri o tom preuzimanju govorili u terminima “jake utakmice, pravog gradskog derbija” i lako je pretpostaviti da im nije do vraćanja u tu prošlost.
Kako bilo, pravorijek Ustavnog suda s početka ovog mjeseca svakako je važan korak naprijed u zaštiti manjinskih dioničara u budućim postupcima u okviru ZPDD-a jer pitanje cijena, odnosno naknada, u njima često nije tek pitanje izračuna ponderiranog prosjeka burzovne cijene dionica.
