Jadransko more jedan je od najvećih prirodnih dragulja Hrvatske – dom tisućama vrsta, izvor hrane, kisika, radnih mjesta i užitka za milijune ljudi. No, baš kao i druga mora, ono je dio jednog globalnog oceana koji nas sve povezuje i bez kojeg život na Zemlji ne bi postojao (i opstajao). Iako je ocean izvor života na Zemlji, danas se suočava s brojnim pritiscima: od klimatskih promjena i onečišćenja do masovnog turizma i prelova. Kako pronaći ravnotežu između korištenja i očuvanja mora, pitanje je na koje pokušavaju odgovoriti i mladi istraživači iz cijele Europe.
Sveučilište u Zadru u rujnu je bilo domaćin međunarodnog Kombiniranog intenzivnog programa (BIP) „UNIZD Marine Research Living Lab“. Studenti i nastavnici iz Litve, Češke, Italije, Norveške i Hrvatske proveli su pet dana na terenu i u laboratoriju, proučavajući upravo te izazove. Posjetili su uzgajalište školjkaša i riba, a posebno ih je dojmio obilazak Parka prirode Telašćica, jednog od najvrjednijih zaštićenih područja na Jadranu.

Na licu mjesta mogli su se uvjeriti u složenost međuodnosa čovjeka i mora.
Akvakultura donosi rješenje za sve prelovljenije more, osigurava hranu i poslove, ali može ugroziti okoliš. Turizam je još uvijek ključan za lokalno gospodarstvo, ali pretjerano opterećuje obalu i ugrožava staništa. Nekontrolirana gradnja u priobalju, često praćena nasipavanjem obale, dodatno uništava staništa – osobito plitke obalne zone koje su važne kao mrijestilišta i područja rasta mladih organizama, ističe doc. dr. sc. Ivana Zubak Čizmek s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

Klimatske promjene podižu temperaturu mora, a organizmi u Jadranu teško se prilagođavaju tim naglim promjenama; s toplijim morem dolaze i strane, često invazivne vrste koje mijenjaju ravnotežu već narušenog podmorja.
Zajedničkim radom studenti su učili kako prepoznati probleme i tražiti rješenja. U Laboratoriju za istraživanje mora i akvakulturu Sfinga analizirali su osnovne značajke mora i prepoznavali vrste i staništa iz vlastitih fotografija, dok su na terenu pratili promjene u zajednicama. Cilj nije bio samo prikupiti podatke, nego i razviti kritičko razmišljanje: kako zaštititi more, a istovremeno omogućiti opstanak lokalnih zajednica.

Program je dio Erasmus+ aktivnosti koje Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu provodi već treću godinu zaredom. Naglasak nije samo na znanosti, nego i na međunarodnoj suradnji i razmjeni iskustava. Jer izazovi Jadrana nisu samo hrvatski problem – oni su dio globalne slike jednoga oceana koji povezuje sve ljude i kontinente.
Zaključak je jednostavan, iako rješenja nikad nisu laka: budućnost Jadrana, baš kao i cijelog oceana, ovisit će o tome koliko smo spremni čuvati ga od pretjeranog iskorištavanja i koliko smo spremni ulagati u održive prakse. A znanje i entuzijazam novih generacija istraživača pokazuju da razloga za optimizam itekako ima.
















