Ovo što se događa samo je posljedica onog hipodromskog događaja, koji se u bodrijarovskom smislu naziva “majkom događajnosti”*. Desnici je trebao nekakav događaj iz kojeg će ona crpiti sve naknadne aktivnosti urušavanja države, koje se odvija uz sufliranje premijera i predsjednika države”, kazao je Marko Vučetić na N1, gostujuću kod Nine Kljenak u Novom dan. Politički kolumnist i komentator Vučetić, komentirao je i oprečne uloge koje u cijeloj priči igraju Andrej Plenković i Zoran Milanović.
(*Jean Baudrillard bio je francuski filozof, društveni teoretičar i socijolog, koji se često smatra suputnikom francuske škole poststrukturalizma, uz Gillesa Deleuzea, Jacquesa Derride, Jacquesa Lacana, Jean-Francoisa Lyotarda, Julije Kristeve i drugih.)
“Predsjednik je obmanuo birače u drugom mandatu. Odlučio se za šutnju. Rekao je da biramo predsjednika za predsjednika, ali mi smo odabrali predsjednika koji je predsjednik sam sebi. U prošlom mandatu je bio predsjednik s karakterom, a sad je odlučio svojom šutnjom otvoriti vrata svim događajima koji će nastati iz ove hipodromske Hrvatske, a ništa dobro ne može iz toga nastaviti.”
“S druge strane, premijer Plenković, za kojega sam u vašoj emisiji prije dva mjeseca rekao da je ušao u svoju simboličku političku smrt, nastavio i dalje biti politički mrtvac koji ovim izvan institucijonalnim grupacijama, koje imaju institucionalnu podršku, daje svu energiju, snagu i otvorena vrata da rade što god hoće u Hrvatskoj.”
Međutim, dodao je kako smatra da je Plenković upravo na Hipodromu povukao ključan potez u nastojanju da izbjegne sudbinu svog kolege u Republici Srbiji.
“Plenković je na Hipodromu stvorio jedan savez s mladima zato što je znao da je ono što je Aleksandar Vučić u Srbiji on u Hrvatskoj te da mladi u Hrvatskoj ne smiju postati ono što su mladi u Srbiji, on se bojao otpora mladih. Taj otpor je svladao i sada smo, nakon hipodromske, dobili i benkovačku Hrvatsku. To će ići u nedogled dok se građani ne pobune i ne ožive institucije. To je građanska pobuna, ne revolucija. Jedna normalna reakcija građana koji ne žele živjeti u odsustvu države. Mi se sad upravo nalazimo u stanju odsustva države”, kazao je.
Nakon toga je komentirao izjavu MOST-ovog zastupnika Marina Miletića, koji je u N1 studiju rekao kako su branitelji ugroženi.
“Mislim da to nije uopće politička izjava. Riječ je o “želučanom” konceptu države. Imamo racionalnu državu koja proizlazi iz uma i razuma, komunicira iz kulture, lako je verificirati izjave koje dolaze iz uma. Međutim, ono što dolazi iz želuca, a tome pripada Piletić, to je instinktivna Hrvatska koja negira kulturu i neprestano govori o ugrozi nekakvih temelja i društvo ne promatra na pluralan način. Branitelje koje ja susrećem upravo su suprotno od onih koji su se nalazili u Benkovcu. To su branitelji koji žele živjeti u mirnodopskoj Hrvatskoj i nikakvi benkovački branitelji ne mogu njima oduzimati taj braniteljski status. Kao što je Hrvatska pluralno društvo, tako ne smijemo ni braniteljsku populaciju gledati na homogeni način.”
“To što su se određene braniteljske grupacije izborile za trajni braniteljski status, ne veteranski, to govori o patologiji ove države. Ti branitelji nisu ništa drugo nego amazonke Tome Medveda ili, ako govorimo o benkovačkom slučaju, možemo ih nazvati predgrupom “Arkanove udovice”. To je parodijska situacija kojom se izruguje pluralna demokratska država.”
Pa ipak, ima li Vučetić odgovor na pitanje – zbog čega je, konkretno, festivalski program “Nosi se” ili FALIŠ, povrijeđeni braniteljski osjećaji, kao što neki tvrde?
“Ja bih predložio ministru Tomi Medvedu, premijeru Plenkoviću, ne znam treba li i usnulom predsjedniku, i čitavoj braniteljskoj populaciji, da se pod hitno izbore za asistenta iz kulture koji će im objasniti što su to metafore. Kultura ne vrijeđa. Kultura može provocirati, ali ta provokacija ima smisao da se društvo razvija, da ne bude ustajalo i učmalo. Htio bih jasno reći: sloboda je naša. Mi kao građani borimo se za nju, mi je definiramo. Branitelji su se, u povijesnom smislu, borili protiv neprijatelja, sačuvali su granice Republike Hrvatske, oni su se borili za mir. Nakon toga prestaje njihova uloga, ne zanima me kakvi su njihovi osjećaji, ako ti osjećaji zadiru u moju slobodu: umjetničku, građansku, filozofsku, bilo koju. Onda to nisu branitelji slobode nego uzurpatori pojedinačne slobode.”
