Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Gradskom groblju Zadar u ponedjeljak 28. srpnja obilježit će se 33. obljetnica osnivanja 7. domobranske pukovnije Zadar.
Na oltar domovine, podsjeća ratni zapovjednik postrojbe brigadir Danijel Kotlar, život je položilo 35 hrvatskih vitezova, a više od stotinu ih je ranjeno. Poput ostalih ratnih postrojbi i 7.domobranska pukovnija je ukinuta novim ustrojstvom 1998. godine, kao i domobranstvo kao dio Oružanih snaga.
– Nema tko čuvati tradiciju domobranstva i naše ratne 7 domobranske pukovnije, osim nas samih koji smo ponosni što smo bili njezini pripadnici i sudjelovali u svim njenim ratnim uspjesima. Čuvajmo uspomenu na te slavne, ponosne i nadasve časne dane te na obljetnicu te slavne postrojbe dana 27. srpnja upalimo svijeće i položimo cvijeće za naše poginule i preminule suborce, poručuje Kotlar.
7. domobranska pukovnija Zadar bila je jedna od najbolje organiziranih i ustrojenih pukovnija u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Osnovana je 27. 7. 1992 godine, kada su joj pristupili već iskusni bojovnici iz zadarskih postrojbi koje su svedene ili na taktičke grupe, 112 i 134 brigada, ili potpuno ukinute kao 159. i 164. brigada HV. Domobranske pukovnije trebale su sa snagama UN provesti mirnu reintegraciju okupiranih područja koje su definirane kao UNPA zone (UN zaštićene zone «pink zone»).
– U procesu utemeljenja domobranskih pukovnija već na samom početku bilo je nerazumijevanja od jednog dijela osoba u Hrvatskoj vojsci. Kod jednih je to bilo poradi sjećanja na domobranstvo u II. svjetskom ratu i utjecanja komunističke propagande tijekom 45 godina, a kod drugih se iskazivalo kao nerazumijevanje u odnosu prema bivšoj i ukinutoj teritorijalnoj obrani odnosno postrojbama bivše Narodne zaštite. Odluka predsjednika RH o ustrojstvu domobranstva od 24. prosinca 1991. razriješila je mnoge nejasnoće. Domobranstvo se izrijekom određuje kao posebni dio hrvatske vojske. Domobranstvo je označavalo povijesni slijed hrvatske vojske kao vojske hrvatskog naroda nakon više stoljetne borbe za njegovu samostalnost i opstojnost, navodi Kotlar.

Odmah po utemeljenju preuzela je dio bojišnice na Velebitu, koji je držala Planinska satnija s području Starigrada, sastavljena od već iskusnih i provjerenih ratnika. Do kraja 1992. preuzeta je cijela bojišnica od Novskog ždrila, pa do Zrilića ponad Gorice. Neposredno pred sam početak «Akcije Maslenica» obavljen je prihvat postrojbi koje su u akciji sudjelovale. Pripadnici 7. domobranske pukovnije bili su aktivno uključeni u izviđanje i uvođenje novo pridošlih postrojbi koje su bile raspoređene na pojedinim pravcima napada. Bez kvalitetnih obavještajnih podataka i poznavanja bojišnice od pripadnika pukovnije, sigurno se akcija «Maslenica» ne bi mogla uspješno izvesti. U samoj akciji «Maslenica» bila je raspoređena duž cijele bojišnice i sudjelovala u akciji s ostalim postrojbama Hrvatske vojske. Pripadnici pukovnije posebno su se istaknuli na glavnom smjeru napada, uz 4. gbr, pri oslobađanju Podgradine, Paljuva, Novigrada, zatim u oslobađanju Zračne luke Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Škabrnja. U samoj akciji poginulo je pet pripadnika ove pukovnije, a više desetaka ih je ranjeno.
U operaciji «Oluja», pukovnija besprijekorno ostvaruje dobivenu zadaću i oslobađa zadarsko zaleđe: Škabrnja, G. Zemunik, Nadin, Korlat, Bruška. Konačno, sredinom kolovoza 1995. pukovnija dobiva zonu odgovornosti na planini Bobara i sa ostalim postrojbama Hrvatske vojske sudjeluje u operaciji «Maestral» kada se oslobađa Drvar. Nakon operacije «Maestral», pukovnija još neko vrijeme drži crtu bojišnice na Oštrelju. Paralelno s tim, postupno se pristupa demobilizaciji pukovnije.
7. domobranska pukovnija konačno je demobilizirana krajem 1995 godine i gotovo svi njeni pripadnici vratili su se svojim građanskim dužnostima. Kroz sastav pukovnije prošlo je više od 5.000 branitelja zadarskog kraja.
















