Na nedavno održanom skupu Hrvatskog etnološkog društva povodom 20 godina od osnivanja Odjela za etnologiju i antropologiju zadarskog sveučilišta sudjelovali su i studenti na čiji angažmana je ponosan pročelnik izv.prof.dr.sc Tomislav Oroz.
Tema skupa je bila “Teret” terena. U sekciji postera studenti su se bavili Vruljicom, dok su u panelu izložili antropološko iskustvo pješačkog prijelaza Tuđmanove.
Posterom se izlažu rezultati studentske etnografije reakcija Zadrana na gradnju projektiranu u prostoru parka Vruljice. Park je postao prostorom povremenih prosvjeda, započetih od susjednih stanara i proširenih do veće demonstracije koja se u parku održala 1. II. 2025. s najavama idućih većih okupljanja. Prosvjedi se oslanjaju na šire kritike betonizacije obale i urbanih sredina, na javnu senzibilizaciju nad upravljanjima zelenim površinama (posebno parkovima) kao i javnim površinama uopće, također i zbog okoliša dječjeg vrtića koji se nalazi na rubu parka.
Etnografija javne inicijative „Za spas Vruljice“ se sastoji od praćenja javnih događanja i mapiranja kulturnih praksi bilježenih u ovom prostoru, tako su studenti Tin Balaban, Marija Čarija, Andrija Kirinčić, Ramona Topalović i Manuela Živković doživjeli nedavno buđenje građanske svijesti u Zadru.
Iskustva pješačkog prijelaza ulice dr. Franje Tuđmana u Zadru prenijeli su studenti Iva Jambrek i Dario Poznić. Oni su u tom radu tematizirli se iskustvo terena promatranjem svakodnevnih situacija vezanih uz pješački prijelaz Ulice dr. Franje Tuđmana u Zadru. Iako je riječ o naizgled jednostavnom i rutinskom dijelu svakodnevice, upravo ovaj prijelaz postaje simboličkim mjestom frustracije, očekivanja i infrapolitičkih dinamika. Dugotrajno čekanje na zeleno svjetlo i neučinkovito upravljanje prometom generiraju osjećaj zajedničke frustracije među pješacima, koji se očituje u neformalnim interakcijama i spontanim strategijama prelaska ulice.
Korištenjem metoda sudioničkog promatranja, polustrukturiranih intervjua i neformalnih razgovora, istraživanje otkriva kako ovaj prijelaz nije samo fizička infrastruktura nego i društveno mjesto gdje se oblikuju svakodnevne interakcije i lokalni narativi. Specifična frustracija izazvana dugim čekanjem na semaforu stvara osjećaj zajedništva među prolaznicima, potiče socijalizaciju, ali i prakse „ilegalnog“ prelaska, koje postaju kolektivno prihvaćene kao legitimne zbog zajedničke frustracije. Osim praktičnih izazova koje donosi prometna regulacija, istraživanje osvjetljava i simboličke aspekte ulice nazvane po prvom hrvatskom predsjedniku, Franji Tuđmanu.
Iako njegovo ime ima jaku simboličku konotaciju u nacionalnom diskursu, u svakodnevnom iskustvu ono postaje gotovo neprimjetno, što upućuje na razliku između službenog i svakodnevnog poimanja prostora. Rad zaključuje kako prepoznavanje i analiza svakodnevnih frustracija, prepreka i simboličkih značenja prostora mogu znatno pridonijeti razumijevanju složenosti terenskog rada u suvremenoj etnologiji i kulturnoj antropologiji, kao i refleksivnom promišljanju discipline same, navodi se u sažetku rada.
Studenti su na zebri s kojom svakodnevno prelaze put od gradskog središta gdje je se u novoj sveučilišnoj zgradi SEP (bivša TŠC) nalazi Odjel za etnologiji antropologiju, prema menzi i studentskom domu u Novom kampusu, i štopali vrijeme dugog čekanja i kratkog pješačkog prijelaza.
