Trgovački sud u Zadru naložio je zadarskom Lavčeviću da Republici Hrvatskoj isplati oko 40 tisuća eura sa zateznim kamatama zbog obavljanja rudarskih radova na eksploatacijskom polju Sridnjak iznad Bibinja.
Rudarske poslove za potrebe građevinskog materijala, odnosno eksploataciju tehničko-građevnog kamena, Lavčević Zadar d.o.o. obavljao je na površini od 35.200 metara četvornih bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa s državom, koja je vlasnik terena. Doduše, rješenjem bivšeg Općinskog komiteta za privredu Zadar od 30. ožujka 1982., poduzeću Ivan Lučić Lavčević, OOUR Građenje, odobreno je eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena Sridnjak, Bibinje, a ta odluka da je zamijenjena rješenjem Ureda za gospodarstvo Zadarske županije kojim su sva prava i obveze iz ranijeg rješenja prenesene na Lavčević Zadar d.o.o. Međutim, on je obavljao eksploataciju bez da je zaključio ugovor o osnivanju služnosti radi obavljanja eksploatacije mineralne sirovine, pa je nekretnine koristio bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade.
Prema ocjeni vještaja, visina naknade za služnost radi djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina se utvrđuje u visini od 7% od ukupne tržišne vrijednosti zauzetih nekretnina za svaku godinu, a tržišna vrijednost spornih nekretnina je 6,85 eura/m2. Lavčević je u odgovoru priznao osnovanost tužbe, ali se protivio visini tužbenog zahtjeva. Smatra da tržišna vrijednost nekretnina koje su poljoprivredno i šumsko zemljište male površine nije usporediva s područjem na kojemu je kamenolom te da je neplodnom zemljištu u Hrvatskoj tržišna cijena od 0,27 eura 1,06 eura po m2.
Trgovački sud ranije je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev, što je potvrdio Visoki Trgovački sud, ali je Vrhovni sud RH državi dopustio reviziju te na kraju promijenio odluku. Sporno je bilo može li vještakinja biti osoba koja sudjeluje u postavljanju tužbenog zahtjeva i izradi procjembenog elaborata, no kako je Vrhovni sud odbio takvo tumačenje, njezin se iskaz o vrijednosti koncesije priznao.
