Tko će useliti u novi Dom županije, pokazat će svibanjski izbori. Sadašnji župan Božidar Longin sigurno neće, premda je on nositelj ideje da se sve županijske ustanove i službe stave pod isti krov. Čak i one koje imaju svoj vlastiti prostor kao što su Ljekarne Zadar i zavod za prostorno uređenje. Obje ustanove imaju svoje, vlastito sjedište na Poluotoku i ne bi da je Zadar New York pa se trebaju preseliti da bi bile bliže županijskoj vlasti.
I ta floskula o dostupnosti građanima samo je prilog otuđenju Zadrana od prava na Grad. Upravo je politika pridonijela iseljavanju službi s Poluotoka, pražnjenju Grada od vlastitih stanovnika jer sve treba dati i podrediti turistima, a Poluotok se pretvara u veliki resort s uličnom hranom.

Istovremeno iz Županije ne žele otkriti kome su namijenili prostor u kojem je Uprava Ljekarne Zadra i ljekarna Centar koja će se, po njima, trebati zatvoriti kao i 700 namjenskih građenih kvadrata. Tko će doći u Zavod za urbanizam? Možda državne službe koje je Županija iselila i sada im plaća podstanarstvo u zgradi Pošte na Relji, a obavezni su im naći novi prostor. Svemu je “kumovao” bivši ministar državne imovine Goran Marić kojem bi Zadrani trebali biti zahvalni za ove povijesne seobe.
Sporna je i izjava župana o nekakvoj koncepciji prema kojoj bi se u zgradu kojoj je bila inspekcija, „trebao useliti odjel za izdavanje građevinskih dozvola i Zavod za prostorno uređenje.“

Ta služba i ta ustanova po tom pitanju nemaju jedna s drugom nikakve veze, a ni poveznice s građanima koji dolaze jednom tjedno zbog građevinskih dozvola. Međutim, građani nisu i nemaju potrebe zbog izrade prostornih planova dolaziti u Zavode.
Utapanje Zavoda u birokratski aparat ujedno znači poništavanje njegovog identiteta i zakonskog utemeljenja.

Glavni ulaz u budući kompleks bit će iz ulice Ivana Mažuranića, a onaj iz Ulice Josipa Jurja Strossmayera je zatvoren
Umjesto rampe, produžen je zid u kamenu.
Sve je počelo od namjere da se Dom županije ustupi Nadbiskupiji, a sad će ta povijesna građevina ostati spomenik zapuštenosti dok se ne nađe načina kako joj dati turističku namjenu. nažalost, davna je to želja mnogih građana kojima je milije da stranci uživaju na toj atraktivnoj poziciji s pogledom na more nego da domaći ljudi uživaju u nasljeđu svog grada,.
















