U Gradu Zadru pomorsko dobro tretiraju i dalje kao javnu površinu što je prema njihovom pravnom tumačenju Riva i Branimirova obala. I tamo gdje granice nisu određene i ucrtane, zna se koliko seže pomorsko dobro za koje se izdaju koncesije. Uzalud je Branko Dukić, ginekolog po struci i uskoro bivši gradonačelnik po funkciji, nedavno ušao u Savjet za pomorsko dobro i morske luke.
Sve dok se u slučaju obnove caffe Branimira i sporne terase nije pojavila građevinska inspekcija, u Gradu Zadru nisu znali da je tamo ucrtana granica pomorskog dobra od 2008. godine. Međutim, prije tri godine prestali su terasu davati u zakup, već u koncesijsko odobrenje.
On je potpisao odluku kojom se određuju plan korištenja „javnih površina“ za postavljanje štandova za reklamiranje brodskih izleta.
Na Obali kneza Branimira određeno je 9 lokacija s pogledom na more, a na Obali Petra Krešimira IV bit će ih osam – uz napomenu da su na šljunčanom dijelu.
Grad Zadar je obalni pojas dio prepustio Lučkoj upravi za lučko područje, dok je šljunčani dio izvan granice njihovog gospodarenja u nadležnosti Grada Zadra, ali svejedno na pomorskom dobru opće upotrebe.
I dok je Lučka uprava za Liburnsku obalu objavila natječaj za koncesiju na lokacije na kojim se smiju postaviti štandovi za prodaju brodskih izleta, zašto dobiva vrlo visoke iznose, Grad Zadar to još nije napravio. Vrhunac ove dihotomije je lokacija uz Most – s jedne strane Lučka uprava daje koncesije na Liburnskoj obali, a na drugoj strani most – Obali kralja Tomislava, to je javna površina koja se daje u zakup.
