Politiziranje i manipuliranje tvrdnjom gradske vlasti kako je za slučaj Vruljica i betonizaciju Zadra kriv Prostorni plan iz 2008. godine, dakle daleko prije Dukićevih, nije teško demantirati.
U razbacivanju znanjem o prostornom planiranju, strašna je rečenica koju je izgovorio gradonačelnik Zadra u čija dva mandata je Grad uništen materijalno i duhovno: Svatko na svom privatnom zemljištu u ovoj državi ima pravo raditi ono što mu Zakon dopušta.
Taj Zakon je Prostorni plan koji je investitoru stambenog objekta u Vruljici dopustio gradnju zgrade o sedam katova. Uvjeravanje javnosti kako je to prema Prostornom planu iz 2008. godine, na osnovu kojeg je izdana i građevinska dozvola na Bilom brigu, čista je laž.
Originalan Prostorni plan Grada Zadra je iz 2004., a izmjene su redom bile 2008., 2011., 2016. i posljednje 2019. godine. Zakonski se građevinske dozvole izdaju na osnovu važećeg Plana, a Dukićevi ne mogu ni na sudu demantirati da to nije Prostorni plan iz 2019. koji je na snazi.
Prve izmjene Prostornog plana iz 2008. godine nisu napravljene na način da se privuku investitori s obzirom da je tada počela ekonomska kriza, i zaustavljen je građevinski boom kojem je pridonosio i stroži Zakon o gradnji iz 2007. godine.
U izmjenama famoznog Plana iz 2008. godine, građevinsko područje Vruljice imalo je oznaku manje gustoće, što su nam potvrdili iz Zavoda za prostorno uređenje.
Uvidom u Izmjene i dopune PPUG Zadra iz 2008. godine (Odluka o donošenju objavljena u Glasniku Grada Zadra, br. 03/08), predmetno područje nalazilo se u zoni pretežito stambene namjene manje gustoće.
Odluka o izradi sljedećih izmjena i dopuna donesena je također 2008. (Glasnik Grada Zadra, br. 05/08), a koje su usvojene 2011. godine (Odluka o donošenju objavljena u Glasniku Grada Zadra, br. 16/11) te je tim izmjenama područje koje je između ostalog obuhvaćalo i predmetnu česticu, određeno kao zona pretežito stambene namjene srednje gustoće, napisano je u odgovor iz Zavoda koji ne samo da je bio izrađivač svih planova, osim aktualnih izmjena iz 2019. godine, već su jedini mjerodavni za takve informacije.
Dakle, u Vruljici se moglo graditi po odredbama stambenog stanovanja manje gustoće, koje su tek planom 2011. godine pretvorene u zonu srednje gustoće. A to znači da se na građevinskoj parceli od 2000 metara četvornih može graditi zgrada od sedam katova. Tada je pročelnik bio Matko Segarić koji u kontinuitetu vodi prostorno planiranje Grada Zadra.
Zbog toga je istom investitoru prije nekoliko godina odbijena građevinska dozvola dok nije okrupnjena parcela na dvije tisuće kvadrata pa će ta zgrada sa 38 stanova kuću izgrađenu prije 120 godina u potpunosti nadvisiti i zakriliti.
Takvi uvjeti ugrađeni u Prostorni plan omogućili su oni kojima nije stalo do prostora, a ponajmanje njegove zaštite. Sve se svodi na politiku, odnosno lokalne vlasti kojima je veći interes hvaliti se s investitorima koji donose razvoj, a na javnim dobrom i standardom građana.
Slična je situacija i na Bilom brigu. Građevinska dozvola za zgradu sa stotinu stanova, donesena je na osnovu važećeg plana kojeg je pod utjecajem politike mijenjao Block projekt i usvojen je 2019. godine.
Građani, odnosno susjedi, ostali su nemoćni u svojom zakonskom pravu da utječu na građevinsku dozvolu, jer te “tampon”zone koje katastar blagoslivlja postale su opća praksa po Hrvatskoj i nešto što je normalno. Kao 11 božja zapovijed ili 11. teza o Fojerbahu: “Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni.”
Navodno nitko u Hrvatskoj nije uspio to srušiti pravnim putem.
A prebacivanje odgovornosti na oporbene vijećnike većine koji su jedini suprotstavili donošenju investitorskih urbanističkih planova, u najmanju ruku nije etično. Ali je razumljivo – jer vlasti su dobile zadatak.
Teza kako će pete izmjene Prostornog plana koji je u izradi više od četiri godine popraviti stanje u prostoru Grada Zadra je također filozofija zadarske politike. Da je tome tako, nakon godinu dana stavili bi prijedlog Plana makar na ponovljenu javnu raspravu pa da se vidi kome se tim Planom pogoduje, a da se nikoga ne kažnjava.
Dio odredbi iz PP 2008. godine:
