Komemoracija za Stanislava Antića koju je priredila Županijska gospodarska komora, na žalost, nije privukla niti jednog direktora i menadžera novog doba.
Možda ne bi ni razumjeli lik i djelo legendarnog stvaratelja SAS-a, tvornice alatnih strojeva iz koje se neizmjerna količina novaca ulagala u građanski život i bogatstvo Zadra 80-tih godina. Bilo je to filantropska pojava koje bi se danas zvalo društveno – odgovorno poslovanje u zajednici, kazao je predsjednik Komore Denis Ikić, istaknuvši kako su mu se osporavale vizije ili način rada, ali ne i rezultati.
Oni su bili nezamislivi za današnji dan kada je tadašnji šef proizvodnje Aleksandar Braco Pantalon podsjetio da je kao šef komisije samo u jedno poslijepodne dodijelilo 73 stana SAS-ovcima. Za SAS-ovce je kuhao najbolji zadarski kuhar tog doba, Joso Hrabra. I kad se mislilo da će potrajati, došlo je ratno ludilo i vrijeme Antićevog SAS-a je prošlo, rekao je njegov bliski suradnik.
Pa gdje je nestao taj Stanislav Antić, zanimalo bi novije generacije koje su se barem povodom njegove smrti, upitale o tom zamagljenom dijelu povijesti legendarnog direktora. Jedini od zadarskih direktora koje su nazivali komunjar, bio je Antić koji je stradao na referendumu u režiji HDZ-a.
Podsjetio je na to novinar Nediljko Jusup, urednik knjige čiju objavu Antić nažalost nije dočekao.
– Svi znamo kako je potjeran iz SAS-a. Gospodo, kada ja vama više nisam potreban, vi sigurno niste meni. Otišao je s plastičnom vrećicom u mirovinu. Bez Antića počelo je propadanje SAS-a. Nakon godinu dana su pitali iz SAS-a da se vrati jer da HDZ više nema ništa protiv njegovog povratka, ali on ih je odbio, ispričao je Jusup na taj događaj kojeg je sam Antić ovjekovječio u knjizi koja će izaći pod naslovom Stanislav Antić: moje životno djelo.
Gordana Gospić koja je surađivala s Antićem kao mlada ekonomistica u Tankerkomercu i obiteljska prijateljica izrazila je sućut obitelji, ali i Gradu Zadru koji ga je znao zaboraviti.
No, bivši SAS-ovci, njih više od 300 i još 500 zaposlenika tri kooperantske firme neće i ne mogu ga zaboraviti, kao ni građani Zadra kojima je ostavio u nasljedstvo jako puno dobara.
Od Autobusnog kolodvora, Mocira, poslovnog dijela Jazina, noćne rasvjete u Zemuniku koja još svijetli do najveće marine Dalmacija, tvornice brodova, suosnivača Cenmara. Davale su se donacije za obnovu kapele sv. Dimitrija, obnovu Nadbiskupske knjižnice, Gradske lože, opremu za Radio Zadar i Narodni list, za bolnicu u kojoj je SAS kupio prvi kolonoskop i gastroskop… U gradnju Pedijatrije uloženo je šest milijuna dolara. Antić je inzistirao na atomskom skloništu koliko god je to poskupljivalo radove, podsjetio je Ikić. I u tome je bio vizionar, jer je to sklonište bila bolnica za vrijeme Domovinskog rata.
I zato treba odati počast i zahvalnost za njegovo djelo i doprinos, kazala je voditeljica komemoracije, glumica Tamara Šoletić koja je obiteljski povezana sa Stanislavom Antićem.
Takvi se više ne rađaju.
